Sažetak: U radu se razmatra japanski poetski pojam kigo te njegovi mogući prijevodi i reartikulacije u kontekstu hrvatskoga pjesništva. Pozivajući se na genezu japanskoga haikua, u prvome dijelu (Temeljne definicije) utvrđuju se povijest i upotrebe naslovnoga pojma te njegovi bliži i dalji ekvivalenti u teoriji književnosti. Zatim se u drugom dijelu (Struktura i svrha dobnice) njegovo korištenje razmatra u širem kontekstu tematike haikua, pogotovo sezonske teme (kidai) ili netradicionalno određene teme pjesama bez dobnice (muki-kigo). U trećem se dijelu (Brojčano čitanje) predstavljaju razmatrane antologije te metodologija računalno potpomognutoga čitanja kojim se one obrađuju u četvrtome dijelu (Uvod u analizu korpusa). Završni dio rada (Kategorije i zaključak) sumira analizu i kategorizira dobnice hrvatskih haikua prema predstavljenim kategorijama, pri tome ocrtavajući njegove specifičnosti pomoću sličnosti i razlika u odnosu na japanski predložak Ključne riječi: teorija književnosti, računalno čitanje književnoga teksta, analiza poezije I. Temeljne definicije N aslovni neologizam odnosi se na japanski književni termin kigo (季語, doslovno "sezonska riječ" ili "sezonski izraz"), koji će ovaj članak nastojati obrazložiti u kontekstu opće teorije književnosti i hrvatske haiku prakse. Iz jezikoslovne perspektive predloženu bi upotrebu "dobnice" bilo točnije definirati kao semantičku promjenu, s obzirom da je ta riječ već zabilježena u rječničkome izvoru iz 18. stoljeća kao prijevod za latinsku riječ hora. Tamo se pojavljuje između riječi "čas", "vrime", "doba", "ura", i