Radno angažovanje studenata – nužnost radnopravne zaštite

Abstract

Rad tokom studiranja višestruko je značajan, kako za studente tako i za ukupnu dinamiku tržišta rada. Nezavisno od toga da li se posmatra kao vid neformalnog obrazovanja, kao način sticanja praktičnih znanja i vještina ili kao važan izvor prihoda, rad tokom studiranja pozitivno utiče na brži i bezbolniji prelazak iz svijeta obrazovanja u svijet rada. Premda se studenti mogu zapošljavati na osnovu ugovora o radu, oni se mahom angažuju u nekim drugim formama rada koje ne podrazumijevaju zasnivanje radnog odnosa. U pitanju su, međutim, forme koje nijesu adekvatno i dovoljno regulisane, niti su prilagođene mladima kao posebno ranjivoj kategoriji radnika koja se na tržištu rada suočava sa brojnim izazovima vezanim za diskriminaciju, rad na crno i nedovoljnu plaćenost. Cilj je, otuda, ovog rada da ukaže na forme radnog angažovanja studenata, na potrebu njihovog posebnog zakonskog regulisanja i na nužnost određenih aspekata radnopravne zaštite mladih u svim tim slučajevima. Uvođenje određenih radnopravnih elemenata u sve forme radnog angažovanja studenata od suštinskog je značaja za njihovu zaštitu od ekspoloatacije i nedostojanstvenih uslova rada. Ovo posebno kada su u pitanju minimalni radni standardi koji se tiču zaštite na radu, nadoknade za rad, prava na dnevni i nedjeljni odmor, odsustva tokom praznika i prekovremenog rada. Pitanje zaštite i pravovremenog uključivanja mladih na tržište rada značajno je i u kontekstu aktuelnih demografskih kretanja, te traganja za adekvatnim nivoom međugeneracijske solidarnosti. U radu se kao ilustrativan primjer koriste zakonodavstvo i praksa u Crnoj Gori.