Rano otkrivanje i neurorehabilitacija djece sa neurorazvojnim odstupanjima

Abstract

Rana dijagnoza neurorazvojnog odstupanja je izazovna. Zahvaljujući modernim neuroslikovnim dijagnostičkim alatima i primjenom pouzdanih kliničkih testova koji su dio svakodnevne kliničke prakse, smanjena je prevalencija najtežeg neurorazvojnog odstupanja, cerebralne paralize. Prije četvrtog mjeseca kronološke dobi najprediktivniju vrijednost za razvoj težih neurorazvojnih odstupanja imaju rezultati magnetske rezonancije mozga, analize spontano generiranih pokreta i Hammersmith neurološkog pregleda dojenčeta, a nakon četvrtog mjeseca kronološke dobi magnetska rezonancija mozga i Hammersmith neurološki pregled dojenčeta. Djecu s visokim neurorizikom za razvoj neurorazvojnih odstupanja potrebno je rano uključiti u habilitacijski proces. Prema dostupnim dokazima, rana intervencija i habilitacija temelje se na boljem obiteljskom prihvaćanju i predanosti procesu stimulacije, intervencijama koje prakticiraju zadatke i aktivnosti iz svakodnevnog života koristeći vlastite aktivne kretnje. Sama vježba direktno utječe na postignuće koje postavlja samo dijete, a time i na plastičnost mozga.