Kriza sveučilišta iz 1970-ih godina, potaknuta smanjenjem proračunskih sredstava, doživljava danas u sklopu globalne financijske krize svoju reprizu. Iako se doprinos sveučilišta gospodarskom razvoju preko standardnih funkcija znanstvenih istraživanja i obrazovanja smatra neupitnim, upitno je jesu li ove funkcije, u uvjetima ekonomija znanja, dostatne sveučilištu kako bi zadržalo do sada vodeći položaj proizvođača znanja i intelektualnoga kapitala. To otvara vrata novim modelima sveučilišta, među kojima dominira poduzetničko sveučilište i njegova recentna inačica -treća generacija sveučilišta. Oba modela naglašavaju važnost doprinosa sveučilišta gospodarskom razvoju i izloženost sveučilišta globalnoj kompeticiji. U tom kontekstu, rad analizira koncept poduzetničkoga sveučilišta, povijesni kontekst nastanka te teorijsko-analitičke okvire koji su doveli do promjene u paradigmi sveučilišnih istraživanja i transformacije iz tradicionalnoga sveučilišta u poduzetničko. Rad također objašnjava djelatnosti poduzetničkoga sveučilišta te daje i osvrt na položaj poduzetničkoga sveučilišta u Hrvatskoj. Zaključuje da su sva sveučilišta, pa i ona u inovacijski manje razvijenim zemljama kao što je Hrvatska, izložena globalizaciji i internacionalizaciji, što ih neminovno sili na promjene. Stoga je malo vjerojatno da će sadašnji način funkcioniranja sveučilišta pod okriljem države, a bez suradnje s gospodarstvom, biti održiv na dulji rok.Ključne riječi: poduzetničko sveučilište, treća generacija sveučilišta, povijesni razvoj, promjena paradigme, teorijski okviri, Hrvatska Marina Dabić, Ekonomski fakultet, Kennedyjev trg 6,