Košarka u kolicima je sport koji se igra još od četrdesetih godina prošlog vijeka (Kasum, 2015). Ser Ludvig Gutman je najzaslužniji za razvoj košarke u kolicima. Kao ljekar radio je u bolnici u Ajlsberiju u Stouk Mandevilu (DePauw & Gavron, 2005), i tamo adaptirao košarku da je mogu igrati osobe koje su u ratu zadobile povrede kičmene moždine (Silver, 2012). Na taj način se ubrzavala rehabilitacija -fizička i psihička (Goosey-Tolfrey, 2010). Košarka u kolicima je paraolimpijski sport od prvih Igara koje su održane 1960. godine u Rimu (Milenković & Živanović, 2010).Osnovna pravila košarke u kolicima veoma su slična klasičnoj košarci (visina koša, veličina terena, linija slobodnih bacanja, linija za tri poena su jednakih dimenzija). Igraju dva tima sa po pet igrača na terenu. Vrijeme trajanja utakmice je četiri perioda po deset minuta (International Wheelchair Basketball Federation, 2017). Jedina razlika je u tome što igrači, iz razumljivih razloga, sjede u kolicima.Da bi dvije ekipe košarku u kolicima mogle ravnopravno da igraju, uvedena je klasifikacija. Klasifikacija je proces kojim se ukupni timski potencijal na terenu izjednačava sa timskim potencijalom protivnika. Tu se na osnovu funkcionalne sposobnosti igrača, dodeljuje bodovna vrijednost svakom igraču posebno. Međunarodni raspon za klasifikaciju je od 1,0 do 4,5 bodova, a za petorku na terenu 14 bodova (IWBF Player Classification Commission, 2014).Danas se košarka u kolicima igra na svim kontinentima, a najveća takmičenja su Paraolimpijske igre, svjetska i kontinentalna prvenstva. U Evropi postoji tri ranga takmičenja između 34 nacionalne selekcije (A, B i C divizija). U svakom rangu se takmiči po 10 do 12 selekcija, po dvije ispadaju u niži rang i napreduju u viši (International Wheelchair Basketball Federation, 2018).Košarka u kolicima je aerobno-anaerobni sport, intermitentnog karaktera, koji zahtijeva od igrača visok nivo fizičke i tehničke spreme (Bloxhamet et al., 2001). Ovaj sport zahtijeva