Spomenici i urbanističko planiranje u Senju od 1949. do 1955. godine

Abstract

U tekstu se raspravlja o prvom razdoblju djelovanja počasnog konzervatora Vuka Krajača u poratnom Senju. Istraženi su odnosi političkih ideja i događaja s problemima očuvanja spomenika i urbanističkog UvodSenj je Drugi svjetski rat preživio kao jedan od najteže stradalih gradova Hrvatske. Od jeseni 1943. do proljeća 1945. dijelovi gradske jezgre razoreni su u petnaestak napada njemačkih i savezničkih zrakoplova.1 Ruševnost četvrti oko ulica Široka kuntrada i Zgon (sl. 1), na trgovima Cimiter i Maloj placi (sl. 2) te u luci i na gradskim zidinama poratne je konzervatore nagnala da revidiraju prijašnje principe održavanja postojećeg stanja i usmjere se budućoj formi grada, usklađenoj sa zahtjevima novoga političkog poretka. Spomenici Senja do razaranja su privukli ugledne istraživa-če, od Ivana Kukuljevića i Gjure Szabe do lokalnih pisaca Mile Magdića i Pavla Tijana. U Senju su tragična razorenost i zahtjev poratnog sustava za živim gradom kao laboratorijem socijalne preobrazbe izazvali pojavu društvenog i stručnog aktivizma. Optimizam modernizacije trebao je potaknuti preobrazbu krajolika senjskih ruševina u industrijalizirano prometno čvorište i turističko središte. U ovom tekstu bit će riječi o nekoliko tema prisutnih u poratnom Senju: konzervatorskim projektima, osnutku i uređenju muzeja te urbanom projektiranju unutar gradskih zidina. Na drugom mjestu raspravljam o percepciji senjskih ruševina i njihovu saniranju u prvih pet poratnih godina.2 Ovdje će biti riječi o projektu spajanja kolektivnog pamćenja i urbanog razvitka od kraja 1940-ih do sredine 1950-ih godina te o ulozi počasnog konzervatora Vuka Krajača (1895Krajača ( .-1962 u tom procesu.