Strah, žudnja, histerija: bilješke uz jedan zapisnik sa suđenja vješticama

Abstract

UDK 398.47(497.5)(091)"17" 133.4-055.2(497.5)(091)"17" 2 I witchcraze u engleskome govornome području i Hexenwahn u njemačkome sugestivno upućuju na ludilo, zaslijepljenost, maniju i strah povezane s vješticama, a koji se podjednako mogu odnositi i na tužitelje i na optužene, no i na političke i društvene sustave koji takvim vjerovanjima daju okvir. Popis radova s navedenim ključnim riječima u naslovu preopsežan je da bih ga ovdje navodila te stoga upućujem na tekst Erica H. Midelforta iz 2011., "Witch Craze? Beyond the Legends of Panic", u kojemu ih autor izdašno citira. 3 Već su autori iz "skeptične tradicije" demonološko-teoloških rasprava u doba masovnih progona poput nizozemskoga liječnika Johanna Weira, Britanca Reginalda Scotta i dr. naglašavali da dijelovi vještičjega imaginarija ili pak ekstatičkih stanja odgovaraju simptomima bolesti poput histerije, melankolije, megalomanije ili epilepsije, za koje se vjerovalo da češće pogađaju žene, i koje je potrebno adekvatno medicinski liječiti, a ne sankcionirati (usp. Elmer 2007: 37; Porter 2002: 25-31). 4 Usp. Charcot, Jean-Martin i Paul Richer (1887). (Knjiga je dostupna na https://archive.org/stream/ lesdmoniaquesda00richgoog#page/n5/mode/2up. Više o neurološkim istraživanjima histerije Charcota i suradnika u Didi-Huberman (2003). 5 Freud, kao i Charcot od kojega je učio, isprva je histeriju smatrao neuropatologijom da bi kasnije usmjerio fokus na istraživanje psihopatologije. Tako je nakon Studija o histeriji iz 1895. napisanih s neurologom Josefom Breureom objavio radove koji napuštaju neurološko-anatomske temelje i okrenuti su psihoanalizi, odnosno razvijanju teorije nesvjesnoga poput Fragmenta analize jednog slučaja histerije