“…Iako bi se, na prvi pogled, moglo pretpostaviti da je pomjeranje granica poznatog neophodan element za usavršavanje, te da, hipotetičkom povratnom spregom, ono pozitivno utiče na privredu, ovakvo posmatranje je u velikoj mjeri zabluda, budući da je pomenuta povratna sprega zasnovana upravo na ideologiji koja definiše način evaluacije uspjeha institucija kroz njihovo ekonomsko djelovanje. Drugim riječima, vrijednost institucije se, društveno gledano, određuje na osnovu njenog ekonomskog učinka, iskazanog kroz njen finansijski potencijal, pa na osnovu ovoga postaje jasnije i da se, posmatrano unutar ove ideološke kutije, saznanje kao cilj vrednuje daleko manje u odnosu na jednostavnu obuku radnika za struku (Brooks, Gupta, Jayadeva, & Abrahams, 2020), te da ovakav vid implementacije akademije, bez obzira na finansijsku jačinu sprege sa privredom, koja je tipično relativno slaba (National Science Board, 2018) (OECD (2021), 2021) (Atkinson & Foote, 2019), na nju ne djeluje nužno pozitivno (Bloch & Sørensen, 2015) (Jacob & Lefgren, 2011) (Larson, Ghaffarzadegan, & Diaz, 2012) (Bauwens Luc, 2011 (Gök, Rigby, & Shapira, 2016) (Archer, 2020). Naravno, stvarni problem je ovdje sakriven, jer je implicitna sugestija da se svojevrsnom "Ptolomizacijom" (Žižek, 2019) može doći do ispravnog rješenja, dok stvarno rješenje podrazumijeva promjenu osnovne perspektive na problem.…”