Brojna istraživanja potvrđuju učinkovitost tehnike izlaganja zbog čega se ta tehnika smatra prvim izborom u tretmanu većine anksioznih poremećaja. Unatoč tome u praksi se tehnika nedovoljno primjenjuje. Osim nesklonosti klijenata da se izlažu neugodi, tome pridonose i negativni stavovi terapeuta prema primjeni ove tehnike. Cilj je istraživanja ispitati stavove terapeuta prema terapiji izlaganjem, te razlike u vjerovanjima s obzirom na tip i razinu psihoterapijske edukacije, kao i na iskustvo u primjeni ove terapije. U istraživanju je sudjelovalo 226 terapeuta različitih psihoterapijskih usmjerenja i razina edukacije. Ispitanici su ispunili kratki online upitnik koji je sadržavao Ljestvicu vjerovanja terapeuta o izlaganju. Rezultati pokazuju da terapeuti bihevioralno-kognitivnog usmjerenja i oni koji u svom radu primjenjuju tehniku izlaganja imaju pozitivniji stav prema njezinoj primjeni u odnosu na terapeute drugih psihoterapijskih usmjerenja i one koji je u svom radu ne koriste. Među bihevioralno-kognitivnim terapeutima, akreditirani terapeuti, supervizori i supervizanti imaju pozitivniji stav od terapeuta na nižim stupnjevima edukacije. Može se zaključiti da znanje i pozitivna vjerovanja o terapiji izlaganjem potiču primjenu ove tehnike, a pozitivna iskustva u primjeni povratno podržavaju i jačaju pozitivna vjerovanja o njoj. Preporuča se da se u okviru edukacije iz bihevioralno-kognitivne terapije radi na prepoznavanju i mijenjanju potencijalnih disfunkcionalnih vjerovanja o terapiji izlaganjem./ Numerous studies have confirmed the efficacy of exposure therapy, which is why this approach is considered the primary option in the treatment of most anxiety disorders. Despite this fact, in practice this approach is not used enough. Apart from the reluctance of clients to expose themselves to discomfort, therapists' negative attitudes to exposure therapy also contribute to this. The aim of this study is to examine therapists' attitudes toward exposure therapy and differences in beliefs according to type and level of psychotherapeutic education as well as experience with using this type of therapy. 226 therapists of various psychotherapeutic orientations and education levels participated in the study. The participants filled in a short online questionnaire which contained the Therapist Beliefs about Exposure Scale. The results show that behavioural-cognitive therapists and those who apply exposure therapy in their work have a more positive attitude toward its use in comparison with therapists of other psychotherapeutic orientations and those who do not use exposure therapy in their work. Among behavioural-cognitive therapists, accredited therapists, supervisors, and supervisees have a more positive attitude than therapists with lower levels of education. It may be concluded that knowledge and positive beliefs about exposure therapy encourage the application of this technique, while positive experiences of its application support and strengthen positive beliefs about it. It is suggested that within the training in beh...