SAŽETAK: Rastuća populacija mladih bolesnika s kompleksnim prirođenim srčanim greškama (PSG) koji su odrasli zahvaljujući zahtjevnim kardiokirurškim operacijama u ranome djetinjstvu pojavljuje se kao zbunjujući izazov za suvremenu kardiologiju. To se odnosi ponajprije na bolesnike s: 1. operativno korigiranom Fallotovom tetralogijom i posljedičnom teškom insuficijencijom pulmonalne valvule; 2. jednom klijetkom i Fontanovim krvotokom; 3. kompletnom transpozicijom velikih arterija palijativno operiranom skretanjem krvi na atrijskoj razini; 4. kongenitalno korigiranom transpozicijom velikih arterija; 5. Eisenmengerovim sindromom. Zatajivanje desne klijetke zajednički je nazivnik za sva ta stanja, dok je u onom pod 3. i 4., često i pod 2., dekompenzirana desna klijetka ujedno i sistemna. Jako izobličena anatomija u kompleksnim PSG uzrokuje hemodinamiku zatajivanja srca (ZS) jako različitu od "uobičajene", ali vjerojatno sa sličnim sistemnim odgovorom. Vremenski tijek ZS-a uz PSG jako se razlikuje od uobičajenog. Pojavljuje se mnogo ranije, a jako je ovisan o kirurškim i perkutanim intervencijama. Kirurške operacije, često više palijativne nego korektivne, odgađaju ZS s nagovještajem skore smrti iz djetinjstva u ranu ili srednju odraslu dob, ali pravi je izazov kako ga odgoditi dalje nakon što se mogućnosti kirurških i perkutanih intervencija iscrpe. Zatajivanje srca uz PSG opire se standardnim konceptima farmakološkog liječenja. Učinkovitost antagonista reninsko-angiotenzinskoaldosteronskog sustava i beta-blokatora nije provjerena. Antiaritmički su lijekovi u jako izobličenim srcima uglavnom neučinkoviti, ali ablativne intervencije i elektrostimulacija koji popravljaju hemodinamiku mogu biti korisni. Napredni pulmonalni vazodilatatori preporodili su liječenje Eisenmegerova sindroma ranije smatranog neizlječivim. Raznolikost PSG-a priječi definiranje jedinstvenih koncepata liječenja. U individualiziranom kliničkom pristupu treba imati na umu specifična hemodinamska stanja, ali su očito potrebni i novi načini liječenja: farmakološki, intervencijski i kirurški.SUMMARY: A growing population of young heart failure (HF) patients with complex congenital heart disease, who have survived into adulthood owing to sophisticated cardiac surgery in infancy, emerges as a challenging quandary of contemporary cardiology. This new population primarily includes patients with: 1) repaired tetralogy of Fallot with consequent severe pulmonary valve regurgitation, 2) univentricular heart and Fontan circulation, 3) complete transposition of great arteries palliated by atrial switch surgery, 4) congenitally corrected transposition of great arteries, and 5) Eisenmenger syndrome. Right ventricular failure is a common denominator of all those entities, while in items 3 and 4, and often also in 2, the failing right ventricle is the systemic one. The grossly distorted anatomy of complex congenital heart disease, even if palliated by an early and often staged surgery, results in peculiar HF hemodynamics grossly aberrant from norm, but probably wi...