Search citation statements
Paper Sections
Citation Types
Year Published
Publication Types
Relationship
Authors
Journals
Zavod za tehnologiju nafte i petrokemiju Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu Marulićev trg 19, 10 000 Zagreb Sažetak Petrokemija je grana kemije i kemijskog inženjerstva koja proučava reakcije i procese dobivanja i svojstva proizvoda iz naftnih prerađevina i prirodnoga plina, a koji ne služe kao goriva ili maziva. U svojim početcima petrokemija, odnosno organska kemijska industrija, temeljila se na etinu i Reppeovim sintezama. Danas su osnovne petrokemikalije olefini i aromatski ugljikovodici, s težnjom razvoja novih procesa i sve veće uporabe sinteznog plina, metana i drugih alkana kao ishodnih sirovinskih komponenti. U ovom radu dan je pregled reakcija i novih procesa izravne pretvorbe metana u vrjednije petrokemijske proizvode. Kroz pojedina poglavlja u radu su detaljnije opisane reakcije parcijalne oksidacije metana, dehidroaromatizacije metana te oksidacijskog i neoksidacijskog spajanja metana u više ugljikovodike. Ključne riječi 28F. FARAGUNA i A. JUKIĆ: Novi petrokemijski procesi na temelju izravne pretvorbe metana, Kem. Ind. 64 (1-2) (2015) 27−37 iskoristi, teži se proizvodnji vrjednijih kemikalija na samom nalazištu.Metan je simetrična i stabilna molekula kojoj treba dovesti energiju da bi došlo do pucanja stabilne C−H veze (435 kJ mol −1 ) i daljnje reakcije za dobivanje željenog produkta. S obzirom na način dovođenja energije, reakcijski put može biti izravna (slika 1) i neizravna (slika 2) pretvorba metana u petrokemijske proizvode.Izravna pretvorba metana obuhvaća sljedeće reakcije: parcijalnu oksidaciju metana u metanol ili formaldehid, dehidroaromatizaciju metana u aromatske ugljikovodike (aromate) te oksidacijsko i neoksidacijsko spajanje metana u više ugljikovodike. Dobiveni petrokemijski proizvodi mogu se dalje prevesti u benzin, katalitičkim procesima pretvorbe metanola (engl. Methanol to Gasoline, MTG) i olefinskom oligomerizacijom viših ugljikovodika.Kod neizravne pretvorbe metana najprije se iz metana parnim reformiranjem proizvodi sintezni plin, smjesa CO i H 2 , koji je osnova za daljnju sintezu petrokemijskih proizvoda. Iz sinteznog plina Fischer-Tropschovom sintezom mogu se proizvesti alkani (parafini) i benzin, dimetil-eter, selektivnom sintezom olefini, selektivnom hidrogenacijom i oksosintezom viši alkoholi i karboksilne kiseline te metanol. Iz navedenih primarnih petrokemijskih proizvoda daljnjim reakcijama prema slici 2 mogu se proizvesti benzin i olefini iz metanola i dimetil-etera, dok se hidrokrekiranjem i hidroizomerizacijom iz parafina proizvodi benzin. Viši alkoholi i kiseline proizvode se iz metanola. Izravna pretvorba metanaRazvoj postupaka izravne pretvorbe metana od velikog je interesa jer bi se za dobivanje korisnih petrokemijskih proizvoda navedenim postupcima izbjegla uporaba energetski zahtjevnog procesa parnog reformiranja. Također bi se smanjila potreba za proizvodnjom olefina procesima parnog i katalitičkog krekiranja. Metan je kao stabilnu molekulu nepolarnog karaktera i bez funkcijskih skupina teško destabilizirati i potaknuti na ...
Zavod za tehnologiju nafte i petrokemiju Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu Marulićev trg 19, 10 000 Zagreb Sažetak Petrokemija je grana kemije i kemijskog inženjerstva koja proučava reakcije i procese dobivanja i svojstva proizvoda iz naftnih prerađevina i prirodnoga plina, a koji ne služe kao goriva ili maziva. U svojim početcima petrokemija, odnosno organska kemijska industrija, temeljila se na etinu i Reppeovim sintezama. Danas su osnovne petrokemikalije olefini i aromatski ugljikovodici, s težnjom razvoja novih procesa i sve veće uporabe sinteznog plina, metana i drugih alkana kao ishodnih sirovinskih komponenti. U ovom radu dan je pregled reakcija i novih procesa izravne pretvorbe metana u vrjednije petrokemijske proizvode. Kroz pojedina poglavlja u radu su detaljnije opisane reakcije parcijalne oksidacije metana, dehidroaromatizacije metana te oksidacijskog i neoksidacijskog spajanja metana u više ugljikovodike. Ključne riječi 28F. FARAGUNA i A. JUKIĆ: Novi petrokemijski procesi na temelju izravne pretvorbe metana, Kem. Ind. 64 (1-2) (2015) 27−37 iskoristi, teži se proizvodnji vrjednijih kemikalija na samom nalazištu.Metan je simetrična i stabilna molekula kojoj treba dovesti energiju da bi došlo do pucanja stabilne C−H veze (435 kJ mol −1 ) i daljnje reakcije za dobivanje željenog produkta. S obzirom na način dovođenja energije, reakcijski put može biti izravna (slika 1) i neizravna (slika 2) pretvorba metana u petrokemijske proizvode.Izravna pretvorba metana obuhvaća sljedeće reakcije: parcijalnu oksidaciju metana u metanol ili formaldehid, dehidroaromatizaciju metana u aromatske ugljikovodike (aromate) te oksidacijsko i neoksidacijsko spajanje metana u više ugljikovodike. Dobiveni petrokemijski proizvodi mogu se dalje prevesti u benzin, katalitičkim procesima pretvorbe metanola (engl. Methanol to Gasoline, MTG) i olefinskom oligomerizacijom viših ugljikovodika.Kod neizravne pretvorbe metana najprije se iz metana parnim reformiranjem proizvodi sintezni plin, smjesa CO i H 2 , koji je osnova za daljnju sintezu petrokemijskih proizvoda. Iz sinteznog plina Fischer-Tropschovom sintezom mogu se proizvesti alkani (parafini) i benzin, dimetil-eter, selektivnom sintezom olefini, selektivnom hidrogenacijom i oksosintezom viši alkoholi i karboksilne kiseline te metanol. Iz navedenih primarnih petrokemijskih proizvoda daljnjim reakcijama prema slici 2 mogu se proizvesti benzin i olefini iz metanola i dimetil-etera, dok se hidrokrekiranjem i hidroizomerizacijom iz parafina proizvodi benzin. Viši alkoholi i kiseline proizvode se iz metanola. Izravna pretvorba metanaRazvoj postupaka izravne pretvorbe metana od velikog je interesa jer bi se za dobivanje korisnih petrokemijskih proizvoda navedenim postupcima izbjegla uporaba energetski zahtjevnog procesa parnog reformiranja. Također bi se smanjila potreba za proizvodnjom olefina procesima parnog i katalitičkog krekiranja. Metan je kao stabilnu molekulu nepolarnog karaktera i bez funkcijskih skupina teško destabilizirati i potaknuti na ...
Ion pairs are common species observed in the electrospray mass spectra of transition metal coordination complexes. To understand the nature of these ion pairs, a systematic study of the gas‐phase chemistry of these species using ion–molecule reactions and collision‐induced dissociation (CID) was carried out. Ion pair complexes of the type MLnX+ (where M is Mn(II), Fe(II), Co(II), Ni(II), Cu(II) or Zn(II), L is 1,10‐phenanthroline, 2,2′‐bipyridine, ethylenediamine, diethylenetriamine or 1,4,8,11‐tetraazacyclotetradecane and X is Cl−, NO3−, acetylacetonate, ClO4−, acetate or SCN−) were studied. Ion–molecule reactions can distinguish whether the counterion in an ion pair is an inner‐ or outer‐sphere ligand and can determine the coordination mode of the counterion. In addition, CID and ion–molecule reactions reveal some interesting chemistry of these complexes and unique coordination modes for some of the anions studied here were inferred from the ion–molecule reactions. For example, the thiocyanate ion is found to coordinate in a bidentate fashion in Zn(II) and Ni(II) complexes, contrasting behavior typically observed in solution. Also, certain Co(II) and Fe(II) ion pair complexes undergo oxidation reactions in which species such as dioxygen and nitric oxide from the counterions ClO4− and NO3− are transferred to the Co(II) and Fe(II) complexes, showing the inherent affinity of these metals for these molecules. These complexes were also studied by ion–molecule reactions and CID. Dioxygen in complexes formed by CID is demonstrated to be bidentate, suggesting the formation of a peroxo ligand with concurrent oxidation of the metal. Copyright © 2000 John Wiley & Sons, Ltd.
The direct functionalization of C–H bonds by formation of a C–C bond is an interesting and important alternative to coupling reactions involving halide derivatives. These reactions are complex but during the past few years a number of new systems have been developed which display promising scope. This microreview will briefly mention the different mechanisms leading to C–H activation and describe the new systems leading to the catalytic formation of carbon–carbon bonds.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
customersupport@researchsolutions.com
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.