Traumatizacija Djece I Mladih

Abstract

Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba TRAUMATIZACIJA DJECE I MLADIH SAŽETAKTraumatski događaji u djetinjstvu imaju formativni utjecaj na razvoj djece i mladih. Izloženost traumatizaciji mijenja djetetovu unutrašnju sliku svijeta te oblikuju shvaćanje sebe i drugih, formira očekivanja od buduć-nosti koja imaju utjecaj kako na aktualno ponašanje djeteta, tako i na buduće doživljavanje.U ovom radu prikazan je pregled spoznaja iz dječ-je traumatske psihologije koje se odnose na povijesni prikaz istraživanja traume u dječjoj dobi, istraživa-nja učinaka traume na razvoj te specifičnosti procjene djece nakon izloženosti zlostavljanju, kao najčešćeg oblika traumatizacije u dječjoj dobi. Zbog složenosti traume zlostavljanja, kao socijalno-psihološke pojave uzrokovane različitim činiteljima naglašava se važnost multidisciplinarnog pristupa kao modela procjene, dijagnostike i planiranja tretmana nakon traumatskog iskustva kojim se osigurava podrška djetetu i obitelji te cjelovita procjena svih aspekata razvoja te razine rizika/ zaštićenosti djeteta i obiteljskog funkcioniranja.Bolje prepoznavanje izloženosti djece i mladih različitim oblicima traumatizacije, kao i kasnijih posljedica,

Teaching Methodology Approach to Writing a Therapeutic Fairy Tale: Implications for Preschool Teacher Education / Metodički pristup pisanju terapijske bajke: implikacije za obrazovanje budućih odgajatelja

“…The COVID-19 pandemic is a natural disaster that has caused a social crisis and general social stress and/or trauma. Young children during the COVID-19 pandemic, as well as on other occasions when they experience stressful, traumatic, and/or crisis experiences, often do not know how to express their inner states and problems, and they need support from adults (Kruger & Reddemann, 2013;Profaca & Arambašić, 2009). Bronfenbrenner's ecological theory of development shows the influence and interdependence of many social systems (microsystem, mesosystem, exosystem, and macrosystem) on children's development, learning, and personality formation.…”

“…It's appropriation to the measures imposed by the COVID-19 pandemic was reflected not only in the transition from regular to online teaching but also in the need to design and integrate teaching of some methodology courses for students of preschool education in order to support the youngest (Šindić et al, 2020), taking into account the specifics of scientific disciplines and these university courses. In crisis situations, the support from significant adults has great importance, as well as their empathy, stability, willingness to provide security, meet children's needs, and help in emotional processing of difficult mental situations (Kruger & Reddemann, 2013;Profaca & Arambašić, 2009). Ortner (2009), Perow (2010), Kruger and Reddemann (2013), Schapira and Aram (2019) all recognize the importance of imagination and fairy tales in children overcoming difficult life situations.…”

Inicijalna izobrazba učitelja za odgoj i obrazovanje iz ustanova socijalne skrbi u inkluzivnoj školi

“…Neposredno nakon mogućeg traumatskog događaja javljaju se reakcije koje služe mijenjanju osjećaja povezanih s traumom i u većini slučajeva, tijekom vremena, raste tolerancija na sadržaj sjećanja i doživljeno iskustvo prihvaća se kao dio života naglašavaju psiholozi (Profaca i Arambašić, 2009;Profaca, 2016;van der Kolk i McFarlane, 1996). Prema Profaci (2016) to ne znači da je traumatsko iskustvo bilo nezapaženo.…”

“…Pojedinac je nakon traumatskog događaja zaokupljen doživljenim, izložen nametajućim mislima i slikama proživljenoga. Taj proces služi modificiranju osjećaja povezanih s traumom i stvara toleranciju za kontekst u kojem se sjećanja javljaju (Profaca, 2016;van der Kolk i McFarlane, 1996). Traumatsko iskustvo ima utjecaj na sva područja života: osjećaje, mišljenje, pamćenje, ponašanje, tjelesno zdravlje, socijalne odnose, a reakcije na traumatske događaje smatraju se razumljivim ili normalnim reakcijama na nenormalne okolnosti (Arambašić, 2000;Profaca 2016) koje se mogu javiti odmah nakon traumatskog događaja, ali i tjednima kasnije.…”

“…Taj proces služi modificiranju osjećaja povezanih s traumom i stvara toleranciju za kontekst u kojem se sjećanja javljaju (Profaca, 2016;van der Kolk i McFarlane, 1996). Traumatsko iskustvo ima utjecaj na sva područja života: osjećaje, mišljenje, pamćenje, ponašanje, tjelesno zdravlje, socijalne odnose, a reakcije na traumatske događaje smatraju se razumljivim ili normalnim reakcijama na nenormalne okolnosti (Arambašić, 2000;Profaca 2016) koje se mogu javiti odmah nakon traumatskog događaja, ali i tjednima kasnije. Djelovanje dječje traume može biti sveobuhvatno, djelujući na školsko postignuće, ometajuće za djetetov kognitivni razvoj, uzrokujući niz psihičkih poteškoća Profaca i Arambašić, 2009).…”