Value Preferences of Croatian Citizens as Determinants of Materialism

Abstract

Temeljni ciljevi ovog rada jesu: ispitati faktorsku strukturu skale materijalizma, razinu usmjerenosti građana Hrvatske prema materijalizmu, utvrditi hijerarhiju vrijednosti i objasniti povezanost vrijednosti i materijalizma uz kontrolu sociodemografskih obilježja. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku punoljetnoga stanovništva (N =1004). Za mjerenje materijalizma upotrijebljena je kratka verzija skale materijalizma (The Material Values Scale, Richins, 2004), a za mjerenje vrijednosti skraćeni Upitnik osobnih vrednota, PVQ; Schwartz i sur., 2001). Građani-ma uglavnom nije važno posjedovanje i stjecanje materijalnog u smislu glavne preokupacije u životu (centralnost) te ne procjenjuju da posjedovanje i stjecanje dobara stvara doživljaj sreće (sreća u posjedovanju). Rezultati nadalje pokazuju da se najveća važnost pridaje tradiciji, univerzalizmu i dobrohotnosti, dok se najmanja važnost pridaje poticaju i moći. Što se tiče temeljnih vrijednosti kao mogućih odrednica dimenzija materijalizma, pokazalo se da sa deset vrijednosnih tipova uz kontrolu sociodemografskih obilježja možemo objasniti 16% ukupne varijance sreće u posjedovanju, kao prve izmjerene dimenzije materijalizma, te 39% ukupne varijance centralnosti, kao druge dimenzije materijalizma. UVODMeđu dijelom istraživača suvremenoga, postmodernog ili neomodernog društva odnos društva prema stjecanju i posjedovanju materijalnog, tj. ono što nazivamo materijalizmom, predstavlja aktualnu temu i jednu od prijepornih točaka. 555Ovaj rad istražuje materijalizam u hrvatskom društvu, njegovu razinu te neke njegove (važnije) čimbenike. Kao uvod u empirijski dio rada u nastavku ukratko izdvajamo nekoliko važnijih pristupa konceptualizaciji i operacionalizaciji materijalizma te presjek važnijih dosadašnjih istraživanja toga društvenog fenomena. Konceptualizacije materijalizmaZa Belka (1984, str. 291) materijalizam je skupina osobina ličnosti te predstavlja "važnost koju pojedinac pridaje posjedovanju (materijalnog), a na svojem najvišem stupnju posjedovanje dobara pretpostavlja središnje mjesto u nečijem ži-votu te se smatra najvećim izvorom zadovoljstva i nezadovoljstva". Richins i Dawson (1992, str. 308) materijalizam vide kao vrijednost, kao "skup uvjerenja o važnosti posjedovanja dobara u životu pojedinca" ili kao "važnost pripisanu vlasniš-tvu i stjecanju materijalnih dobara s ciljem postizanja važnih životnih ciljeva ili željenih stanja" (Richins, 2004, str. 210). Kasser (u radovima Kasser i Ryan, 1993Ryan, , 1996; Kasser, Ryan, Couchman i Sheldon, 2004; Grouzet i sur., 2005) također nudi shvaćanje materijalizma kao vrijednosti, ali u nešto sveobuhvatnijem obliku nego što je to uobičajeno. Prema Kasser i sur. (2004, str. 13), "materijalistička vrijednosna orijentacija" predstavlja set uvjerenja o tome kako je dobro/poželjno težiti stjecanju financijskog uspjeha, posjedovanju lijepih stvari, posjedovanju dobrog imidža (shvaćenog kroz prizmu stjecanja i posjedovanja materijalnog) te posjedovanju visokoga društve-nog statusa (također shvaćenog kroz pr...

Materijalizam kao društvena vrijednost i poticaj namjerama iseljavanja iz Hrvatske

“…Zbog spomenutog razloga, ali i nekih psihometrijskih nedostataka (reverzna artikulacija čestica) međukulturna primjena ljestvice uglavnom ne daje trodimenzionalnu, nego dvodimenzionalnu strukturu. To vrijedi i za Hrvatsku (Dević, Majetić i Krnić, 2015; Kaliterna Lipovčan, Prizmić-Larsen i Brkljačić, 2015), u kojoj se pokazalo da je takva struktura uglavnom odraz kombinacije deprivacije i materijalizma.…”

“…Ako se taj prosjek usporedi s apriornim ili teorijskim, koji iznosi 3 (raspon 1 -5), može se reći da je materijalizam kao vrijednost među stanovništvom slabo do umjereno izražen. Sličan nalaz navode i autori koji su upotrijebili različite kombinacije čestica Richinsine ljestvice u istraživanjima na općoj populaciji (Dević, Majetić i Krnić, 2015; Kaliterna Lipovčan, Prizmić-Larsen i Brkljačić, 2015) ili među studentima (Nefat i Benazić, 2014). Kad je riječ o statusnim obilježjima, ovo istraživanje pokazuje da je materijalizam ponajviše povezan s dobi -skloniji su mu mlađi (tablica 2), a u vrlo maloj mjeri i obrazovaniji, zaposleni te oni koji su relativno zadovoljniji vlastitim standardom (no ne i objektivno viših prihoda).…”

“…Iako je ponikao u kapitalističkim društvima zapada, konzumerizam nije zaobišao ni postsocijalističke zemlje. Hrvatska primjerice već u razdoblju socijalizma djelomice poprima obilježja potrošačkog društva 7 -potrošnju i potrošački način života poticala je i vladajuća partija još od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća (Duda, 2005(Duda, , 2010. Stoga se ovdje prije može govoriti o kontinuitetu nego o tranzicijskom diskontinuitetu, tipičnijem za zemlje u kojima se živjelo iza »željezne zavjese«.…”