Obrasci spavanja u adolescenciji povezani su s brojnim biološkim i psihosocijalnim promjenama koje sa sobom nosi pubertalno sazrijevanje, a koje utječu na veću sklonost večernjosti u tom razdoblju života. Kako taj novonastali ritam i učestalije deprivacije spavanja često nisu u skladu sa svakodnevnim školskim i vanškolskim obvezama, adolescenti mogu doživljavati izražene simptome umora.Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati obrasce spavanja i umor s obzirom na spol, kronološku dob i pubertalnu zrelost adolescenata, a pritom su korištene Ljestvica pubertalnog razvoja, Ljestvica jutarnjosti-večernjosti i Multidimenzionalna ljestvica umora. Ispitivanje je provedeno u uzorku od 233 adolescenta i 206 adolescentica u dobi od 10 do 18 godina.Rezultati su pokazali da veću sklonost večernjosti i više simptoma umora imaju stariji i pubertalno zreliji ispitanici te da adolescentice imaju veći stupanj pubertalne zrelosti, veću sklonost večernjosti i doživljavaju više simptoma umora. Rezultati regresijske analize pokazuju da je starija kronološka dob značajni prediktor sklonosti večernjosti, a ženski spol i starija kronološka dob prediktori su doživljavanja simptoma umora. Pubertalna zrelost nije se pokazala značajnom za jutarnjost-večernjost i doživljavanje umora. Naposljetku je naglašena potreba analize dobivenih obrazaca povezanosti između jutarnjosti-večernjosti i umora s obzirom na biološke i psihosocijalne čimbenike razvojnih promjena u adolescenciji. / Sleep patterns in UVODU posljednja dva desetljeća sve više mladih u razdoblju adolescencije izvještava o kroničnom nedostatku spavanja i umoru. Saxena, Koreti i Gaur (1) navode da se u istraživanjima, kao i u intervjuima s adolescentima i njihovim roditeljima, uočava tendencija među mladima da kasnovečernje sate provode u budnom stanju, najče-šće na socijalnim mrežama na internetu. Radi se o trendovima u navikama spavanja i povećanom umoru koji nisu rezultat samo bioloških promjena u pubertetu, već isto tako promjena u život-nom stilu. U longitudinalnom istraživanju koje su u razdoblju od 1984. do 2011. godine proveli Kronholm i sur. (2) praćeni su odnosi između simptoma nesanice, umora i školskog uspjeha adolescenata. Uočeno je gotovo dvostruko povećanje broja simptoma nesanice i umora od sredine devedesetih do 2008. godine, i to podjednako u svim dobnim i spolnim skupinama ispitanika. Očekivano, umor i nesanica bili su značajno povezani sa školskim neuspjehom. Pokazalo se da je školsko postignuće kronično umornih učenika iz generacije u generaciju sve lošije, a više je i komorbidnih problema nego prije. Loša kvaliteta spavanja značajna je za pojavu klinički značajnih simptoma anksioznosti, poremećaja raspoloženja, poremećaja spavanja i drugih psihijatrijskih poremećaja kasnije u životu. Brojni čimbenici mogu negativno utjecati na kvalitetu i kvantitetu spavanja u adolescenciji, podjednako