U španjolskome jeziku pridjev može stajati ispred ili iza imenice na koju se odnosi, a jednako je i s pridjevima uz koordinirane imenice. Opće je pravilo da se pridjev iza koordiniranih imenica u jednini navodi u množini, a pridjev ispred imenica u jednini i u rodu prve imenice. Međutim, iza koordiniranih imenica pridjev može biti u jednini kada su one značenjski povezane, a postoje i slučajevi pridjeva u množini ispred koordiniranih imenica u jednini (npr. u uvriježenim izrazima ili kod koordinacije osobnih imena). U ovome radu predstavljaju se rezultati kvantitativnog istraživanja procjene prihvatljivosti različitih vrsta ovakvih konstrukcija, kao i njihove interpretacije – odnosi li se pridjev u jednini na jednu ili na obje koordinirane imenice. Uspoređeni su rezultati dviju skupina ispitanika: izvornih govornika španjolskoga jezika iz različitih hispanskih zemalja te studenata diplomskoga studija španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za izvorne se govornike pretpostavilo da će rezultati odgovarati zabilježenome u referentnoj literaturi pa će im primjeri s pridjevom u množini ispred imenica biti prihvatljivi samo kada se radi o uvriježenim izrazima (što je djelomično potvrđeno), dok se za studente pretpostavilo da će sve takve primjere smatrati prihvatljivima (što nije potvrđeno). Kad je riječ o interpretaciji, obje su skupine pridjev u jednini u većini slučajeva vezale samo uz jednu imenicu, a ne uz obje, što je potvrdilo početnu pretpostavku vezanu uz studente, a pobilo onu vezanu uz izvorne govornike.