Hip fractures represent a major public health issue with increasing incidence as a population ages. The aim of this review is to describe peripheral nerve block techniques (the fascia iliaca compartment block and the pericapsular nerve group block) as pain management for hip fractures in emergency medicine, and to emphasize their benefits. Hip fractures are extremely painful injuries. The pain itself is unpleasant for patients and if left untreated it can lead to multiple complications during preoperative, operative and postoperative patient management. Pain management for elderly hip fracture patients is often challenging. Non-steroidal anti-inflammatory drugs are not recommended due to their side effects, the increased risk of gastrointestinal bleeding, renal function impairment and platelet aggregation inhibition. Paracetamol alone is often insufficient, and opioids have many potentially harmful side effects, such as delirium development. Peripheral nerve blocks for hip fractures are safe and effective, also in emergency medicine settings. The benefits for patients are greater pain relief, especially during movement, less opioid requirements and decreased incidence of delirium. Regional analgesia should be routinely used in hip fracture pain management.

Uvod: Arterijska hipertenzija je trajno povišenje sistoličkog (≥ 140 mmHg), dijastoličkog (≥ 90 mmHg) ili obiju vrijednosti arterijskog tlaka u mirovanju. Akutno, ekstremno i protrahirano povećanje vrijednosti arterijskog tlaka s oštećenjem ciljnih organa naziva se hipertenzivna emergencija i može biti razlog traženja pomoći hitne medicinske službe (HMS) te zahtijeva hitno zbrinjavanje. Međutim, većina bolesnika koja dolazi radi povišenih vrijednosti arterijskog tlaka ne spada u ovu skupinu. Cilj ovog rada je prikazati podatke svih bolesnika koji su zbog arterijske hipertenzije kao vodeće dijagnoze liječeni u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije (ZHM VŽ) kroz jednogodišnje razdoblje. Pacijenti i metode:Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom podataka bolesnika koji su pod dijagnozom arterijske hipertenzije zbrinuti u ZHM VŽ u razdoblju od 1. 12. 2015. do 30. 11. 2016. godine. Analizirani su raspodjela po spolu i dobnim skupinama, vrijednosti arterijskog tlaka pri dolasku, broj terenskih intervencija, učestalost intervencija po mjesecima te ishodi intervencija.Rezultati: U analiziranom jednogodišnjem razdoblju u ZHM VŽ zabilježeno je 10.386 terenskih intervencija i 14.320 intervencija u prostorijama za reanimaciju, ukupno 24.706. Od ukupnog broja bolesnika 1.188 (4,8 %) liječeno je zbog arterijske hipertenzije. Veća učestalost zabilježena je u žena, 770 (64,8 %) u odnosu na muškarce, 418 (35,2 %). Prosječna vrijednost sistoličkog arterijskog tlaka iznosila je 179,18 mmHg, s maksimalnom vrijednošću 300 mmHg, a prosječna vrijednost dijastoličkog arterijskog tlaka bila je 96,96 mmHg s maksimalno izmjerenom vrijednosti 180 mmHg. Od ukupno 1.188 bolesnika u ZHM VŽ samostalno je došlo 745 (62,7 %) bolesnika, a 443 bolesnika (37,3 %) zbrinuto je kroz terensku intervenciju tima HMS. U Zavodu je definitivno zbrinuto i upućeno na daljnje kontrole kod obiteljskog liječnika 1.051 (88,5 %) bolesnik, dok je broj bolesnika čije je stanje zahtijevalo hitno upućivanje na bolničko liječenje iznosio 137 (11,5 %). Najveći broj bolesnika bio je u dobnoj skupini starijoj od 65 godina, 585 (49,2 %), u dobi do 46-65 godina bilo je 475 (40 %) bolesnika, u dobi od 18-45 godina 125 (10,5 %) bolesnika, a mlađe od 18 godina su bila 3 bolesnika. Najveća učestalost dolazaka bolesnika radi hipertenzije zabilježena je u siječnju, 144 (12,1 %), a najmanja u lipnju, 74 (6,2 %).Zaključak: Najveći broj bolesnika koji su zaprimljeni pod dijagnozom arterijske hipertenzije u ZHM VŽ, gotovo 90 %, konačno je zbrinut je od strane liječničkih timova HM, a samo manji dio upućen je u bolnicu na daljnje liječenje. S obzirom na veliki broj bolesnika koji se javljaju u HMS zbog arterijske hipertenzije te važnosti pravovremenog prepoznavanja i razlikovanja hipertenzivne emergencije i urgencije od asimptomatskog povećanja arterijskog tlaka potrebna je kontinuirana edukacija i praćenje novih smjernica kako bi se bolesnicima mogla pružiti odgovarajuća skrb.

No abstract

No abstract

K ada razmišljamo o aortnoj stenozi uglavnom se u današnje vrijeme razmišlja o veličini areje i gradijentu nad valvulom kao preciznom definiranju težine aortne stenoze, što je naravno i opravdano, no što je s prvom linijom fronte u dijagnostici te patologije? Prepozna li se ona uvijek na vrijeme i tko su liječnici pred kojima je taj odgovoran zadatak? Rad u hitnoj službi vrlo je izazovan i težak, a liječnika koji se tamo nađe stavlja u poziciju da uz često ograničene dijagnostičke procedure i u uvjetima koji su daleko od idealnog postavlja sumnju ili dijagnosticira vrlo ozbiljne bolesti i stanja. Neovisno o opsegu dostupnih dijagnostičkih metoda najvažnije čime se liječnik u uvjetima hitne službe može naoružati je vlastito znanje, iskustvo i maksimalna posvećenost anamnezi i kliničkom statusu bolesnika. Adekvatno auskultirati srce jedan je od izazova. Iako bi rekli da je čuti poznati krešen-do-dekrešendo ejekcijski sistolički šum aortne stenoze lak zadatak, u buci i gužvi hitnog bolničkog prijema mnogo puta je daleko od jednostavnog i može se propustiti. 1,2U radu smo prikazali mladog bolesnika kojem je taj šum primijećen prvi puta upravo u hitnoj internističkoj ambulanti, što je u kombinaciji s ostalim tipičnim simptomima kojima se bolesnik anamnestički prezentirao, kao što su anginozne tegobe, progresivna intolerancija napora, zaduha i palpitacije te u EKG-u znaci opterećenja lijeve klijetke, zaokružilo sliku i bilo prvi korak ka dijagnozi teške simptomatske aortne stenoze, nakon čega je bolesnik kardiološki obrađen i prezentiran kardiokirurškom konziliju radi konačnog zbrinjavanja. Ovime smo htjeli ukazati da je današnja suvremena tehnologija u dijagnostici i liječenju ozbiljnih stanja od male koristi ako bolesnik do nje uopće ne dođe, odnosno da je i dalje na prvom mjestu čovjek, tj. liječnik i njegova sposobnost da uoči, posumnja, zbrine, a moguće i konačno dijagnosticira brojne bolesti i patologiju pa tako i stenozu aortne valvule. N owadays when we think about aortic stenosis, aortic valve area and the gradient over the aortic valve are mainly considered as a precise way of defining the aortic stenosis severity, which is certainly justified, but what about the first-line procedures in diagnosing this pathology? Is it always recognized in a timely manner and who are the physicians who are faced with this highly responsible task? Working in an emergency department is very challenging and difficult and the physician who works there is often being put in a position to raise a suspicion or diagnose serious illnesses and conditions with often limited diagnostic procedures and in conditions that are far from ideal. Regardless of the extent of available diagnostic methods, the most important things that a physician who works under emergency room circumstances can arm himself/herself with, are his/her own knowledge, experience and the maximum dedication to the patient's medical history and clinical status. Adequate heart auscultation is one of the challenges. Although one could say it i...