No abstract

Socijalna kompetentnost važan je ishod odgoja i obrazovanja za održivi razvoj jer se procesima socijalnog učenja pridonosi stvarnim promjenama. Održivi razvoj označava razvojne procese koji kombiniraju ekonomsku i socijalnu dobrobit i učinkovitost s ekološkom otpornošću i zdravljem, kako ovdje i sada, tako i drugdje, i u budućnosti. Cilj istraživanja bio je ispitati studentsku samoprocjenu socijalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 127 studenata Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Konstruirana je i validirana Skala samoprocjene socijalnih kompetencija u kontekstu održivog razvoja. Analizom skale utvrđena su tri faktora – Usmjerenost na cilj, Samoizražavanje i Globalne kompetencije. Rezultati istraživanja ukazuju na zadovoljavajuću primjenjivost konstruiranih skala, ali kako je riječ o preliminarnom istraživanju, ove zaključke iznosimo s oprezom. Utvrđena je umjerena do visoka samoprocjena studentskih socijalnih kompetencija. Iako rezultati nisu zabrinjavajući, ukazuju na potrebu obogaćivanja interpersonalnih vještina budućih učitelja kako bi njihova sigurnost u vlastitu izvedbu bila veća.

Social competence is an important outcome of education for sustainable development since the process of social learning contributes to real change. Sustainable development refers to development processes combining economic and social well-being and efficiency with environmental resilience and health, both here, now, elsewhere, and in the future. Aim of the research was to examine students’ self-assessment of social competence. A total of 127 students of the Faculty of Teacher Education in Rijeka participated in the research. A Scale of self-assessment of social competencies in the context of sustainable development was also constructed and validated. The analysis of scale identified three factors – Goal Orientation, Self-Expression and Global Competences. The results of the research indicate satisfactory applicability of the constructed scales, but as this is preliminary research, therefore these conclusions should be handled with caution. The self-assessment of student social competencies was found to be from moderate to high. Although the results are not worrying, they indicate the need to enrich interpersonal skills fur future teachers to increase their confidence in their own performance.

No abstract

Cilj ovog rada je prikaz usporedne analize između dva kolegija koji se predaju na učiteljskim fakultetima u Danskoj i Hrvatskoj, a putem kojih se studenti osposobljavaju za poučavanje prirodnih znanosti u osnovnim školama. To su kolegiji Priroda i tehnika u Danskoj te Metodika prirode i društva u Hrvatskoj. Poučavanje prirodnih znanosti je jedan od najkompleksnijih predmeta u osnovnoj školi, a na učiteljskim fakultetima jedan od najzahtjevnijih kolegija. Provedena analiza obuhvaća karakteristike obrazovnog sustava u ovim zemljama, sadržaje kolegija i specifičnosti inicijalnog obrazovanja učitelja s posebnim osvrtom na neophodne kompetencije u poučavanju ovih predmeta u osnovnoj školi. Na temelju usporedne analize može se zaključiti da studijski program Metodike prirode i društva u Hrvatskoj nedovoljno priprema buduće učitelje za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima, suradnju s predstavnicima lokalne zajednice kao i za cjeloživotno učenje. Imajući na umu, da se u demokratskim društvima, koji se temelje na znanju i aktivnom sudjelovanju njihovih građana, od učitelja očekuje da razviju kod svojih učenika vještine istraživanja, komunikacije i intelektualnog razvoja tijekom života, pitanje je kako oni mogu uspješno ostvariti svoju profesionalnu zadaću, ako ih učiteljski fakulteti adekvatno ne osposobe prije ulaska u školu.Ključne riječi: metodika prirode i društva, priroda i tehnika, kompetencije učitelja 1 Ovaj rad, koji je ujedno bio i diplomski rad, nastao je na temelju boravka autorice u Danskoj u sklopu ERASMUS razmjene studenata tijekom ak. 2012./2013. godine između Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i VIA University College u Danskoj.