Članek obravnava vpliv rabe informacijsko-komunikacijskih tehnologij na migracij­ski proces. V tem smislu poudarja časovno-prostorsko neodvisno delovanje, ki ga te tehnologije omogočajo. Poleg tega, da tovrstno delovanje povzroča prehod od območne k omrežni organizaciji družbe, migrantom omogoča, da fizično oddaljene izvorne domovine emocionalno in družbeno nikoli ne zapustijo, kar se ne sklada z dosedanjim sociološkim portretom migranta. Na teh izhodiščih prispevek med drugim odpira vprašanje o ponovnem premisleku koncepta migranta, in sicer v pogojih omrežne družbe.

Budapest, New York: Central European University Press, 2005., 240 str.Države istočne i srednje Europe, koje su nekada bile dio socijalističkog bloka, počele su sa značajnim procesom društve-nog preoblikovanja. S namjerom da se pri druže razvijenim državama članicama Eu ropske unije, provode brojne društveno-ekonomske reforme. Uspješno provođenje sistemskih reformi je zasigurno poželjan, ali ne dovoljan uvjet za sistemsku konkurentnost na međunarodnom nivou. Za nju su značajni prije svega kvalitativni odnosno društveno-kulturni čimbenici koje, u knjizi »The Challenges of Sustained Development, The Role of Socio-Cultural Factors in East-Central Europe«, proučavaju, široj javnosti poznati slovenski sociolozi: Frane Adam, Matej Makarovič, Borut Rončević i Matevž Tomšič.Autori u svom radu uspoređuju određene pokazatelje razvoja koji predstavljaju os no vu rasprave o potencijalnoj razvojno-modernizacijskoj konvergenciji EU-15 i EU-25. S tim ciljem kroz knjigu razvijaju heuristički model društveno-kulturnih čimbenika razvojnih učinaka, što omogućava kontekstualno proučavanje razvoja kao dinamičkog procesa koji stvara uvjete trajne konkurentnosti. Pri tom je potrebno naglasiti da su čimbenici koji omogućavaju takav razvojni proces istovremeno temelj kao i rezultat održivog (sustained) razvoja koji je definiran kao razvoj koji nastaje sam iz sebe i nikada ne ugrožava svoje preduvjete, nego upravo suprotno, jača ih.Heuristički model društveno-kulturnih čimbenika razvoja, koji autori razvijaju, je sastavljen iz tri razine. Prva razina predstavlja civilizacijsku kompetenciju (povijesno nasljeđe), koji sačinjavaju razvojne mogućnosti daljnjeg razvoja svake nacije. Druga razina predstavljaju unutarnji i vanjski razvojni čimbenici, u koje spadaju: socijalni kapital, kvaliteta političkih institucija, poduzetnički duh, društvena kohezivnost i kognitivna mobilizacija. Treći nivo predstavlja stvarnu razvojnu uspješnost, koja proizlazi iz prve dvije. Pri tom je potrebno naglasiti da autori polaze od pretpostavke da je od centralnog značenja socijalni kapital, koji ima multiplikativne utjecaje na ostale indikatore.Značajna prednost, koju u usporedbi sa sličnim istraživanjima sadrži istraživanje, odnosno knjiga Adama sa suradnicima, je između ostalog u holističkom pristupu, odnosno kombinaciji upotrebe makroekonomskih, kulturnih i drugih »mekih« indikatora. Dosadašnja ovakva istraživanja su se, naime, najčešće temeljila samo na empirijskim (tvrdim) podacima (visina BDP, broj korisnika novih IKT, stupanj obrazovanja stanovništva i sl.), te time zanemarivala društveno-kulturne čimbenike.U drugom (empirijskom) dijelu knjige autori su posebnim pristupom koji združuje elemente kvalitativne i kvantitativne analize (fuzzy-set analiza) proveli inovacijsko testiranje svih, u teorijskom dijelu predstavljenih čimbenika održivog razvoja. Rezultati analize su pokazali dvije opće karakteristike proučavanih država srednje i istočne Europe na području društveno-kulturnih čimbenika: (1) na jednoj strani države istočne i srednje Europe u prosjeku poka...

Veljavnost in zanesljivost merjenja velikih pet dimenzij osebnosti s krajšo različico Vprašalnika velikih pet dimenzij osebnosti Vanja Erčulj

No abstract

The ICT sector is one of the most important economic sectors in the world and the driving force behind the industry 4.0. On this basis, the paper highlights the significant ways in which industry 4.0 transforms requirements regarding essential competencies of contemporary European ICT sector`s workforce. Stemming from this the author argues that competencies of the workforce in the ICT sector are gradually shifting from strictly technical towards hybrid (i.e. combination of technical and soft). The latter is associated with the fact that industry 4.0 is not only based on technology and creativity of people applying technology, but in addition also on increasing intertwining of ICT sector with other socioeconomic sectors, which results in changes of competencies of its workforce. In order to verify the thesis, the case study of Slovenian ICT companies(interviews with representatives) was implemented.