Cilj: Veno-arterijska izvantjelesna membranska oksigenacija (engl. veno-arterial extracorporeal membrane oxygenation; VA-ECMO) metoda je pružanja potpore funkciji srca u pacijenata s kardiogenim šokom kod kojih medikamentozna terapija nije dovoljna. Cilj rada je ukazati, kroz prikaz liječenja pacijenta koji je u ranom poslijeoperacijskom tijeku po transplantaciji bubrega razvio kardiogeni šok, na veliki potencijal primjene izvantjelesne mehaničke potpore radu srca kao metode liječenja kardiogenog šoka u ovih pacijenata, koja je, u opisanom tijeku liječenja, omogućila ne samo preživljavanje pacijenta, već i očuvanje funkcije transplantata. Prikaz slučaja: Na Odjel intenzivnog liječenja (OIL) primljen je šezdesetjednogodišnji pacijent sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti, kojem je učinjena transplantacija bubrega. Tijek operacijskog zahvata komplicirao se razvojem značajne hemodinamske nestabilnosti. Pacijent je, usprkos svim poduzetim medikamentoznim mjerama liječenja, razvio infarkt miokarda s kardiogenim šokom. S obzirom na to da je stanje bilo refraktorno na primijenjenu medikamentoznu terapiju, donesena je odluka o primjeni izvantjelesne mehaničke potpore cirkulaciji. Mehanička potpora dovela je do hemodinamske stabilizacije pacijenta i poslužila je kao most do oporavka srčane funkcije s uspješnim očuvanjem funkcije transplantata. Zaključci: U rastućem broju radova mehanička cirkulatorna potpora je označena kao budućnost liječenja kardiogenog šoka, neovisno o njegovoj etiologiji. Kao i sve druge metode liječenja, nosi rizik od razvoja komplikacija, koji se razvojem tehnologije polako smanjuje. Ona postaje sve dostupnija te se njezina primjena širi na različite skupine pacijenata. Važno je naglasiti da je za uspjeh terapije nužna suradnja specijalista različitih specijalnosti u liječenju ovako kompleksnih pacijenata.