No abstract

The aim of the present study was to detect and characterise the species and subspecies of Babesia spp. that cause canine babesiosis in Croatia. Twenty-eight dogs with typical signs of babesiosis (lethargy, anorexia, fever, dark urine and thrombocytopenia) were included in this study. Their blood smears showed the presence of Babesia canis . The results showed the detection of one subspecies, namely Babesia canis canis using PCR, and subsequent sequence analysis demonstrated portions of the nss rRNA gene in 27 out of 28 samples. Sequence analysis of the isolates showed 100% identity in 11 samples, 99.7% identity (one nucleotide difference) in 11 samples and 99.4% identity (two nucleotides difference) in 5 samples with B. canis canis . The results of this study confirm the presence of B. canis canis in infected dogs in Croatia and demonstrate a slightly new genetic variant of Babesia subspecies.

Probiotics are common adjunctive therapy used in human and veterinary medicine, mostly intended for gastrointestinal diseases treatment or prevention. Lactic acid bacteria: Lactobacilli, bifid bacteria and enterococci and Saccharomyces boulardii, a subtype of the nonpathogenic yeast have been most frequently used as probiotic active ingredients. To become a recognized effective probiotic, a certain microorganism must fulfill many expectations, primarily the ability to survive gastrointestinal tract passage, adhere to epithelial cells and colonize intestines to present antimicrobial effect and inhibition of enteric pathogens. Prior to evaluation of clinical efficiency, it is advised to perform in vitro studies in order to identify potentially beneficial properties of probiotic organisms. An effective probiotic product could be of a great value in equine medicine, since both, adult horses and foals, frequently exhibit gastrointestinal problems. However, very little objective research has been carried out on the topic. The effectiveness of probiotic products in horses has been proven in very few studies and some presented serious adverse effects. Therefore, the benefits of probiotics use in equine medicine still remain undetermined.

Cilj istraživanja je bio ustvrditi standardne vrijednosti za frekvenciju srčnog rada i učestalost srčanog aritmija u hrvatskog posavca i lipicanca. U istraživanje su bila uključena 82 zdrava konja, različitog spola i dobi, 32 lipicanca i 50 posavaca. Svim je konjima u baznovršnom odvodu snimljen EKG u trajanju od 5 minuta. Iz snimljenog elektrokardiograma je određena srčana frekvencija, ritam i tip eventualne aritmije. Ustvrđena srednja vrijednost frekvencije (±SD) za sve konje uključene u istraživanje je 52,9 (±12,7) otkucaja u minuti, što je znatno više od bilo koje od objavljenih vrijednosti za konje do sada. Ustvrđena je učestalost aritmija od 2,4 %. Visoka frekvencija i niska učestalost srčanih artimija mogu biti pasminska karakteristika, ali mišljenja smo da su ove vrijednosti posljedica neprikladnosti primjene ambulantne elektrokardiografije u konja. Smatramo da je za istraživanje elektrokardiografskih karakteristika konja uvijek potrebno životinjama snimiti 24 satni Holter EKG u uobičajenim uvjetima držanja.

Endokrini sustav je najčešće mjesto nastanka tumora u tvorova. Inzulinom je najčešće funkcionalan, neuroendokrini tumor β-stanica gušterače koji je prema pojavnosti na prvom mjestu, a na drugom je mjestu tumor nadbubrežne žlijezde. Za ovu je bolest kronična hipoglikemija karakteristična, kao i klinički simptomi poput ataksije stražnjih udova, letargije i kolapsa. Napretkom bolesti ozbiljnost kliničkih simptoma se povećava i konačno dolazi do nepovratnih cerebralnih lezija. Postavljanje dijagnoze inzulinoma temelji se na kombinaciji karakterističnih kliničkih simptoma i niske koncentracije glukoze u krvi. Terapija je medicinska ili kirurška ili njihova kombinacija. Cilj liječenja je stabilizacija pacijenta kroz određeno vremensko razdoblje te je vlasnicima potrebno objasniti da trajno izlječenje nije moguće. Ovo je istraživanje provedeno na 50 tvorova, što je činilo 17,5 % od ukupno zaprimljenih i pregledanih tvorova na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u vremenskom razdoblju od 8 godina, a u kojih je postavljena dijagnoza inzulinoma. Uočena je blaga spolna predispozicija (češće u mužjaka) za razvoj ove bolesti te učestalija pojavnost u tvorova starije dobi. Najčešće opaženi klinički simptomi bili su: ataksija stražnjih ekstremiteta, letargija, kolaps, gubitak tjelesne mase i gubitak apetita. Na temelju dijagnostičkih podataka, potvrdili smo da je mjerenje koncentracije glukoze u krvi bio najčešći način postavljanja dijagnoze, s najčešća metoda liječenja bila je medikamentozna terapija korištenjem glukokortikoida.