In the last decades, policy discussions have increasingly considered participation in arts and cultural activities as a vehicle to reach broader social policy goals, such as social inclusion or active citizenship. However, convincing empirical evidence on the social impacts of arts and culture is still scarce. In particular, little attention has been given to the impact that cultural participation may have on individuals' engagement in civil society, especially in Europe. In order to address this lack of evidence, this paper explores the connection between cultural participation and civic participation in Italy using Likert-scale data collected in the ISTAT "Aspetti della Vita Quotidiana" Survey (2014). To do so, two composite indicators-the participation in cultural life indicator and the participation in civic life indicator-have been built using an approach based on partial order theory and the concept of Average Rank. The effect of cultural participation on civic engagement has been estimated using a quantile regression model which controls for potentially cofounding factors such as education, income, age and gender. Results do confirm that participation in arts and cultural activities is highly correlated with participation in civic life. It is particularly worth noticing that at higher levels of civic participation, cultural participation has a positive and strong effect on civic engagement of people having a low educational level.

Iako se o utjecaju multikulturalnosti i interkulturizmu sve više raspravlja, razlike između tih dvaju pojmova te njihov utjecaj na gradske kulturne politike ne istražuju se dovoljno. Vijeće Europe nastoji promicati Intercultural Cities Index (Interkulturni indeks gradova), no taj instrument sagledava samo neke aspekte kulturnih politika iz interkulturne perspektive. S obzirom na to, u radu se predlažu sveobuhvatniji indikatori koji bi mogli procijeniti razinu interkulturizma u lokalnim kulturnim politikama. Indikatori slijede analitičku shemu kojom se nastoji utvrditi kako su dva moguća pristupa kulturnoj raznolikosti (multikulturalnost i interkulturizam) ugrađena u tri dimenzije lokalnih kulturnih politika (dimenzije diskursa, upravljanja i kulturnih sadržaja). Indikatori se odnose na eksplicitniju dimenziju kulturnih politika koja se bavi kulturnim nasljeđem i oblicima umjetničkog izražaja, no mogu se također primijeniti na implicitnu definiciju kulture kao načina života. Predlaže se dvanaest indikatora pomoću kojih su autori usporedili razine interkulturizma u tri hrvatska grada (Rijeci, Osijeku i Puli) tijekom razdoblja njihova statusa grada kandidata za Europsku prijestolnicu kulture. Ovaj europski program nudi uvjete za usporedbu promjena gradskih kulturnih politika pod istim uvjetima i pritiscima. Kao prvo, pregled tih triju gradova naglašava snažnu međusobnu povezanost različitih dimenzija lokalnih kulturnih politika. Čak i kada je nedvojbeno prisutan u dimenziji diskursa, interkulturizam se ne može u potpunosti postići bez upravljačke dimenzije koja potiče stvaranje zajedničkih kulturnih sadržaja. Kao drugo, podaci govore o povratku gastronomije kao sektora koji eksperimentira s ultikulturnim i interkulturnim pristupima. Ključna uloga hrane u promicanju kulturnih susreta ističe potrebu za razmatranjem širega spektra načina života, tradicija i običaja prilikom proučavanja multikulturalnosti i interkulturizma u lokalnim kulturnim politikama.

No abstract

No abstract

No abstract