Over the last decades, individualized approaches and a better understanding of coagulopathy complexity in end-stage liver disease (ESLD) patients has evolved. The risk of both thrombosis and bleeding during minimally invasive interventions or surgery is associated with a worse outcome in this patient population. Despite deranged quantitative and qualitative coagulation laboratory parameters, prophylactic coagulation management is unnecessary for patients who do not bleed. Transfusion of red blood cells (RBCs) and blood products carries independent risks for morbidity and mortality, including modulation of the immune system with increased risk for nosocomial infections. Optimal coagulation management in these complex patients should be based on the analysis of standard coagulation tests (SCTs) and viscoelastic tests (VETs). VETs represent an individualized approach to patients and can provide information about coagulation dynamics in a concise period of time. This narrative review will deliver the pathophysiology of deranged hemostasis in ESLD, explore the difficulties of evaluating the coagulopathies in liver disease patients, and examine the use of VET assays and management of coagulopathy using coagulation factors. Methods: A selective literature search with PubMed as the central database was performed with the following.

reanimatologiju i intenzivno liječenje, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb Prikaz slučaja | Case report Deskriptori OTVOREN ARTERIJSKI DUKTUS-patofiziologija; OPĆA ANESTEZIJA-metode; PLUĆNA ARTERIJA-patofiziologija; VASKULARNI OTPOR; HEMODINAMIKA; KISIK; PERIOPERACIJSKA SKRB; TONZILEKTOMIJA SAŽETAK. Osmogodišnji dječak naručen je na elektivnu tonzilektomiju zbog ponavljanih upala srednjeg uha uzrokovanih hipertrofijom adenoida. Pacijent je imao otvoreni, tj. perzistentni arterijski duktus (engl. Persistent ductus arteriosus-PDA), čestu prirođenu srčanu grešku s očuvanom komunikacijom između aorte i plućne arterije. Kod pacijenta je postojao samo hemodinamski neznatan lijevo-desni pretok. Trenutačne smjernice za anesteziju pacijenata s lijevo-desnim pretokom uključuju: 1. održavanje ili smanjenje sustavnoga vaskularnog otpora (SVR) kao hemodinamski cilj; 2. izbjegavanje smanjenja plućnoga vaskularnog otpora (PVR); 3.izbjegavanje hiperoksije i hipokarbije. Predoperacijska obrada uključivala je suradnju s pedijatrijskim kardiologom koji je napravio procjenu pacijentova srčanog statusa, uključujući ultrazvuk srca i elektrokardiogram (EKG). Tijek anestezije protekao je bez neželjenih događaja. Nakon reverzije neuromuskularne blokade i ekstubacije pacijent je budan, hemodinamski stabilan i zadovoljavajućega respiratornog stanja prebačen u sobu za oporavak poslije anestezije. Preoksigenacija 100%-tnim kisikom prijeporna je u ovakvih pacijenata. Detaljna predoperacijska procjena srčanog statusa i izbjegavanje povećanja protoka kroz otvorenu komunikaciju ključni su za dobar ishod u pacijenata s PDA-om.