No abstract

Purpose Data on the relationship between gastroesophageal reflux (GER) and brief resolved unexplained events (BRUE) in infants is scarce. The aim of this study was to identify the characteristics of combined multichannel intraluminal impedance-pH (MII-pH) monitoring in infants who have experienced BRUE. Methods We conducted a prospective study of infants who were hospitalized on account of BRUE and required 24-hour MII-pH monitoring. Results Twenty-one infants (mean age, 4.7 months; range, 0.9–8.9 months; male/female, 11/10) participated in this study. BRUE symptoms associated with GER were found in 10 infants (47.6%). Based on the RI on pH-metry alone, only 7 (33.3%) infants were diagnosed with GERD. More than 100 GER episodes detected by MII were found in 10 (47.6%) infants. Nineteen percent of infants were diagnosed with GERD based on both pH and MII. Conclusion Both acid and non-acid reflux seem to play a significant role in the pathogenesis of GER-related BRUE in infants.

Teška astma je složena i heterogena bolest obilježena neprimjerenom kontrolom unatoč visokom stupnju liječenja. Procjenjuje se kako je prisutna u 2 -5% djece s astmom, češće u djece starije od 10 godina i u dječaka. Iako je teška astma rijetka, ova skupina djece ima povećani rizik nuspojava liječenja, kao i teških i po život opasnih egzacerbacija. Povećani su izravni i neizravni troškovi u vidu potrošnje lijekova, češćih redovitih i hitnih posjeta liječniku, hospitalizacija, izostanaka s nastave i roditeljskih odsustava s posla.Defi nicije teške astme nisu ujednačene, ali im je svima zajednička potreba za kombinacijskim liječenjem inhalacijskim kortikosteroidima i bronhodilatatorima dugog djelovanja u visokim dozama neophodnima za kontrolu simptoma, ili, čak nedostatnima za punu kontrolu bolesti. Nekontrolirana astma zahtijeva iscrpno preispitivanje koje uključuje diferencijalno dijagnostičku reevaluaciju i nedvojbenu potvrdu dijagnoze astme, otkrivanje otegotnih čimbenika poput neredovitog uzimanja i/ili loše tehnike primjene inhalacijskih lijekova, utjecaja okoliša (izloženost alergenima i iritansima) te komorbiditeta (bolesti gornjeg dišnog puta, gastroezofagusni refl uks, pretilost i anksioznost). Ukoliko je dijagnoza astme potvrđena, a otegotni čimbenici ispravljeni, te je postignuta kontrola bolesti, radi se o teško lječivoj astmi (engl. diffi cult-to-treat asthma). Ako se ovim mjerama ne postigne kontrola, radi se o teškoj rezistentnoj astmi (engl. severe, therapy-resistant asthma). U pristupu djetetu s teško lječivom astmom slijedimo sistematičnu evaluaciju kojom u približno dvije trećine bolesnika djelovanjem na modifi cirajuće čimbenike ispunjavamo dugoročne ciljeve liječenja kroz postizanje kontrole simptoma te smanjenje rizika za pogoršanja i nepovratna oštećenja bronha/komplikacija liječenja. U preostale djece, u koje primjena ovih mjera ne dovodi do uspostave kontrole, radi se o teškoj, na terapiju rezistentnoj astmi. U njih slijedi, kroz određivanje fenotipskih obilježja, izbor biološkog liječenja temeljnog na pretpostavljenom endotipu.