No abstract

Opća uredba o zaštiti podataka 2016/679 postavila je imperativ na zaštitu osobnih podataka u pravnim sustavima država članica Europske unije, propisujući načela kojih su se voditelji i izvršitelji obrade dužni pridržavati u obavljanju socijalnih i gospodarskih djelatnosti. Gospodarska i društvena integracija utjecala je na povećanje opsega razmjene osobnih podataka između država članica i trećih zemalja, u javnom i privatnom sektoru. U takvim okolnostima potreban je novi i jači pravni okvir koji propisuje jasna prava i obveze sudionika društvenih odnosa. Pritom je važno omogućiti daljnje ostvarivanje potreba modernog društva pod uvjetom očuvanja temeljnih ljudskih vrednota i zaštite prava osobnosti svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnost i boravište. Neovisno o pravnoj osnovi obrade osobnih podataka, ispitanici uvijek zadržavaju pravo na informiranost, pristup svojim podacima, brisanje, mijenjanje i prijenos osobnih podataka te ograničenje svrhe obrade. Međutim, pravo na brisanje osobnih podataka nije apsolutno pravo, već ga je potrebno staviti u ravnotežu sa zakonskim obvezama voditelja obrade na čuvanje određenih vrsta podataka.