No abstract

Aktualna tema u hrvatskoj javnosti već je dulje vrijeme propitivanje (obaveznog) procjepljivanja djece. Informacije o nužnosti i (ne)opravdanosti cijepljenja djece plasirane su u javnost različitim kanalima iz oprečnih okulara, često samo fragmentarno, što za posljedicu ima to da su ideje o cijepljenju u znatnoj mjeri obavijene različitim predrasudama i pretpostavkama, ali i polarizaciju neistomišljenika. Oprečna mišljenja i stavovi generirali su suprotstavljene pozicije onih koji obavezu cijepljenja zagovaraju i onih koji se toj obavezi opiru. Pritom se i jedna i druga strana iz različitih razloga osjećaju ugroženo i zastrašeno te im je objema zajednički strah (bilo od posljedica cijepljenja ili posljedica necijepljenja) te briga za zdravlje djece. Analiza je usmjerena na predodžbe, strahove i prijeporne točke artikulirane u javnom prostoru te produkciju i percepciju (ne)formalnih znanja. U središtu pozornosti je heterogena skupina kritičara cijepljenja koja, osim što uznemiruje dominantni diskurs, akumulira različite strahove koji su posljedica sumnji, nepovjerenja, (ne)informiranosti. Ukazivanjem na vrlo konkretne probleme i propuste u sustavu cijepljenja, ta skupina dovodi u pitanje obavezu na preventivni postupak. Iako se nadležnost odlučivanja i raspravljanja o cijepljenju dodjeljuje prvenstveno medicinskom i tek dijelom pravnom području, tema se propituje i iz drugih očišta, posebno njezini etički, politički i ideološki aspekti s obzirom na to da ideja kontroverzne medicinske intervencije zadire u odluke o zdravlju i bolestima djece koje uključuju ljudska prava, slobode i odgovornosti.

This paper describes the deliberate process of applying, modifying and adapting the research methods of ethnochoreology-a sub-discipline of ethnology, folklore research and cultural anthropology-in an attempt to determine a sufficiently flexible method for dealing with data that only recently has become the focus of Croatian ethnochoreology. The author finds that the selection and adoption of such methods-such as interviews or participant observation-must take into account the specific nature of the research objects.

U potpunosti nedosljedno korištena koncepcija world dance u plesnom svijetu i u široj javnosti navela me na propitivanje kompleksnosti već usvojene i nedefinirane sintagme. Terminološkom i sadržajnom nepreciznošću sintagma potencijalno implicira značenja koja dovode u pitanje korektnost njezine uporabe. Potencijalna problematičnost sintagme dijelom se nalazi u implicitnom preslikavanju značenjskih oznaka world musica, iz kojega se nametnulo propitivanje povijesnog i suvremenog konteksta terminološke problematike etničkog u plesu. U ovom će se tekstu analizirati moguća značenja te iznijeti teorijsko promišljanje pojma world dance na primjeru klasičnog baleta propitivanjem kontroverzne postavke može li pojam world dance zahvatiti i plesni oblik klasičnog baleta. Ključne riječi: ples, world dance, world music, baletKoncepcija world dance 1 među plesačima, raznim praktičarima plesa ili u široj javnosti različito se koristi, nedosljedno zahvaćajući raznolike plesove i/ili plesne oblike. Ne postoji ujednačenost njezine uporabe ni usuglašenost svojevrsnih predodžbi o terminu. 2

Katarinčić and Niemčić (Croatia) portray the situation around 1830 when round dances arrived in Croatian cities and started to appear in the source material. They demonstrate the tension between national loyalties and the attraction of the fashionable dances imported from abroad, and how solutions were found to satisfy and combine the two streams of influence through the creation of the Salonsko Kolo. This dance is performed by couples forming large and complex formations reminiscent of the Polonaise, the Mazurka or contra dances. Katarinčić and Niemčić‘s article concludes with a discussion of the convoluted paths of this dance through history into the twentieth century, including how it moves back and forth between first and second existence, and how it also survives among diasporic communities of Croatians.