The problem of this study was to explore differences in well-being between employed and unemployed persons in Serbia, as well as the differences between the employed and the unemployed in prediction of well-being based on manifest and latent benefits of employment. The study consisted of 237 participants from Serbia, whereby 61.6% were employed. Participants varied by gender, work status, education, place of living and socioeconomic status, but employed and unemployed participants did not differ according to socio-demographic variables. The used instruments were Satisfaction With Life Scale, Subjective Happiness Scale, and The Latent and Manifest Benefits Scale, which measured benefits of employment. Results showed that the employed people had higher satisfaction with life, more financial security, and more structured time than the unemployed. However, there was no difference in subjective happiness between the employed and unemployed participants. Using hierarchical regression analysis it was shown that the best predictor of satisfaction with life in the subsample of the employed was financial status, followed by more social contacts and better time structure and social status. The best predictor of satisfaction with life in the subsample of unemployed was latent benefit which included social contacts, and then financial status. Based on these results we could assume that, in Serbia, financial strain is more important than latent benefits in prediction of satisfaction with life, at least in the case of employed people.

U cilju utvrđivanja značajnosti razlika u percepciji bračnog kvaliteta među parovima različitih kombinacija obrazaca partnerske afektivne vezanosti, prikupljeni su podaci na uzorku od 332 bračna para različitog socioekonomskog statusa, starosti 17–81 god. Za procenu kvaliteta bračnog odnosa primenjena je Skala prilagođenosti u bračnom odnosu (DAS: Spanier, 1976, 1989). Za identifikovanje obrazaca partnerske afektivne vezanosti primenjena je skraćena verzija Inventara iskustava u partnerskim odnosima (ECR: Brennan, Clark, & Shaver, 1998, modifikacija Kamenov i Jelić, 2003). Jednofaktorskom multivarijatnom analizom varijanse su ispitane razlike između parova sa različitim kombinacijama obrazaca partnerske afektivne vezanosti u četiri dimenzije kvaliteta braka (Konsenzus, Zadovoljstvo brakom, Afektivno-seksualna usaglašenost i Kohezivnost). Rezultati upućuju na veće zadovoljstvo svim procenjivanim aspektima braka kod parova u kojima oba partnera pripadaju sigurnom obrascu partnerske afektivne vezanosti u odnosu na parove u kojima oba partnera pripadaju nesigurnom obrascu partnerske afektivne vezanosti, kao i kod parova u kojima jedan od partnera pripada sigurnom, a jedan nesigurnom obrascu u odnosu na parove u kojim oba partnera pripadaju nesigurnom obrascu partnerske afektivne vezanosti. Razlike između parova u kojima su oba partnera sigurno vezana i parova u kojima je jedan partner sigurno, a drugi nesigurno afektivno vezan identifikovane su samo u proceni slaganja u oblastima svakodnevnog funkcionisanja.

Istraživanje je sprovedeno sa ciljem utvrđivanja organizacijskih faktora koji doprinose razvoju kontraproduktivnih radnih ponašanja. U skladu sa postavkama Teorije samodeterminacije, kao i na osnovu rezultata prethodnih istraživanja, pretpostavljeno je da će percepija veće nesigurnosti posla biti u pozitivnoj vezi sa kontraproduktivnim radnim ponašanjima. Takođe, ovim istraživanjem pretpostavljeno je da će zadovoljstvo poslom biti u negativnoj vezi sa kontraproduktivnim radnim ponašanjima, pri čemu će nezadovoljstvo kolegama i nadređenima biti najznačajnije determinante. U istraživanju je učestvovalo 233 zaposlenih, koji su se razlikovali u odnosu na sociodemografske varijable i tip zaposlenja. Rezultati su ukazali na to da postoji statistički značajna povezanost između zadovoljstva poslom i kontraproduktivnih radnih ponašanja, dok pretpostavka o postojanju značajne povezanosti između učestalosti ispoljavanja kontraproduktivnih radnih ponašanja i percepcije sigurnosti posla nije potvrđena. Iako dobijeni rezultati potvrđuju značaj organizacijskih činilaca u objašnjenju kontraproduktivnih radnih ponašanja, ti činioci objašnjavaju samo mali deo njihove varijanse, te bi buduća istraživanja trebalo da koriste interakcionistički pristup prema kojem se ispoljavanje kontraproduktivnih radnih ponašanja može najbolje predvideti ukoliko su nam poznate osobine ličnosti zaposlenih, kao i karakteristike organizacije.