Apstrakt: Rezultati multidisciplinarnih istraživanja pokazuju da međusobna povezanost, potpora, pozitivna obiteljska atmosfera, način i razina komunikacije u obitelji i širem društvenom okruženju mogu da potiču, ali i da osporavaju i ograničavaju razvoj ličnosti. U radu polazimo sa stanovišta pitanja o obiteljskoj komunikaciji i koheziji s ciljem poticanja daljnjih mogućnosti u osnaživanju obitelji a time i pronalaženja konceptualnih modela u podizanju razine pozitivnih obiteljskih odnosa i zdravog razvoja djece. Rezultati istraživanja, koje se provodilo 2010. i 2016. godine u sklopu znanstvenog projekta "Pedagoški aspekti odnosa u obitelji" (Zloković, 2012) longitudinalnom primjenom Olsonovog modela kao konceptualnog modela za mjerenje obiteljskog sistema, pokazuju neuravnotežene obiteljske odnoseekstremno visoku i ekstremno nisku povezanost na skali obiteljske kohezivnosti. Visoki rezultati na emocionalnoj povezanosti mogu ukazivati na otežani razvoj buduće neovisnosti individue, a niska povezanost na kaotične odnose u obitelji. I na skali za ispitivanje komunikacije roditelj -dijete pokazuju se također dvije ekstremne skupine ispitanika. Na jednoj strani nalaze se ispitanici čiji odgovori ukazuju na neprimjerenu, nejasnu, ambivalentnu komunikaciju u obitelji i na suprotnom kraju ispitanici koji sa svojim roditeljima komuniciraju na visokoj razini što je jedna od pretpostavki koja pridonosi visokim rezultatima na skali kohezivnosti. Dobiveni rezultati doprinose pedagoškoj znanosti, posebno obiteljskoj pedagogiji, kao i praksi u određivanju preventivnih i intervencijskih aktivnosti usmjerene na optimalno funkcioniranje i osnaživanje obitelji.Ključne riječi: obiteljska kohezija, komunikacija, odnosi u obitelji, osnaživanje obitelji. 8 Kompleksnost obiteljskog funkcioniranjaIstraživanju obitelji kao kompleksnog socijalnog fenomena neminovno je interdisciplinarno pristupiti kao što je evidentna i različitost u definiranju obitelji ovisno o području koje se njome bavi, teorijskom pristupu, kao i o društvenom kontekstu. Različite znanosti usmjerene su na proučavanje razvoja i funkcija obitelji, obiteljskih odnosa, odgoja djece, strukture obitelji, budućnosti obitelji i druga pitanja ključna za njezino bolje funkcioniranje i bolju kvalitetu obiteljskog života. Uz uvažavanje stalne promjenjivosti obitelji kroz vrijeme i uz oprez u odnosu na futurološka istraživanja, obitelj je nenadoknadiv životni i odgojni čimbenik. Činjenica da do danas nije pronađen odgovarajući ,,nadomjestak" obitelji, kao i da je obitelj još uvijek -s obzirom na njezin utjecaj tijekom životnog ciklusaprva i najvažnija socijalna sredina u kojoj dijete stječe prva znanja, vještine, sposobnosti, navike, te formira stavove prema sebi i okolini, ukazuje na važnost obitelji i kompleksnost obiteljskog funkcioniranja. Obitelj je iznimno moćna temeljna društvena grupa i jedna od najsnažnijih odgojnih sredina, čak i kada odnosi u njoj nisu na očekivano zadovoljavajućoj razini. Prema tradicionalnim i suvremenim teorijama (historijsko-institucionalni, sociolo...

This paper analyzes different aspects of the knowledge society with special emphasis on the new roles and the repositioning of school and family. The authors are critical of the concept of "knowledge societies," emphasizing the very wide range of (re) interpretation and (re) defining both society and knowledge. Knowledge is a very elusive term, and therefore determining the knowledge society implies that we need to determine knowledge itself. Although there are different kinds and types of knowledge, there are arguments that lead us to believe that the "knowledge society "is based on knowledge accepted in the Western academic tradition. Despite the differences, it is a fact that knowledge has touched many aspects of our lives, especially school and family. In contrast to the "stable" times, technology development in knowledge society, increased mobility, access to information and other products that can be subsumed under the knowledge society have significantly detradicionalized certain educational settings by creating a number of other public and private systems, along with the increase in the number and shape of interpersonal communication. The modern "knowledge society " requires the active involvement of all actors especially families, and finding an answer to the question whether the modern era has superseded some of the basic functions of the family?

Family satisfaction is significant and complex concept that includes personal satisfaction and relationship satisfaction among family members. The aim of this paper is to present and discuss the preliminary young people’s and their parents’ perception family satisfaction analysis. The research was conducted on a convenient sample of students/young people (N=50) and their parents (N=84). For the purposes of this research The Family Satisfaction Scale from FACES IV instrument (Olson, 2010) was used. The mentioned scale measures the positive aspects of relationship among the family members. The results indicate that young people and their parents are generally satisfied with their family life. On some items of the scale there is statistically significant difference among young people and their parents. Parents are more satisfied with their family life than their children. These results are encouraging especially in the context of COVID 19 pandemics and increasing numbers of undesirable family relationships.

Autorice u radu analiziraju znanstveno-teorijske pristupe i obiteljske prakse o međugeneracijskim odnosima u obitelji koji neminovno podrazumijevaju razmatranje odnosa odrasle djece i njihovih ostarjelih roditelja. Razmatra se i sukob uloga unutar moralne međugeneracijske solidarnosti pripadnika moderno nazvane "sendvič generacije", te se kritički promišlja moralna odgovornost odrasle djece u odnosu prema ostarjelim roditeljima. Rad ima za cilj da u centar pozornosti postavi kritičko pitanje ispunjavaju li višegeneracijske obitelji u 21.stoljeću, funkciju moralne, emocionalne, socijalne, fizičke ili materijalne podrške svojim starijim članovima? Za razliku obiteljski odnosi na relaciji roditelj-dijete koji su opravdano naglašeno važni, međusobni odnosi i briga o kvaliteti obiteljskog života starijih osoba marginalizirani je aspekt života na obiteljskoj i socijalnoj razini. U cilju poticanja odrasle djece i mlađih generacija da uspostave kvalitetno bolje odnose sa starijim članovima obitelji ovaj rad obuhvaća i neke praktične mogućnosti implementacije suvremenih znanstvenih spoznaja i istraživačkih iskustava u području pedagoško-andragoških aspekata jačanja pozitivnih međugeneracijskih odnosa. Uloga pozitivnog pristupa obiteljskim politikama i obrazovanja bez obzira na životnu dob sve više dobiva na značaju na europskoj i nacionalnim razinama, međutim unatoč svijetlim primjerima ponekada uglavnom ostaje na deklarativnoj razini. S kojega god aspekta pristupili – povijesnoga, sociološkoga, pedagoškoga, političkoga, teološkoga ili bilo kojega drugog aspekta, tradicionalnoga ili modernoga – razmatranje obitelji, jedne od najstarijih društvenih institucija, ostala je aktualna tema i izvor istraživanja. I socijalna je politika Europskih zemalja i šire usredotočena na temeljnu jedinicu svakoga društva – obitelj i „obiteljska pitanja“.

Changes made in all of the important human activities and social life areas inevitable require accepting professional development as a part of our life, and not as an alternative choice of a few enthusiasts. "School" also must adapt to this contemporarily discontinuity period which "traditional educational conception" makes often "unstable". Learners aren’t "unified" and teaching isn’t just a "routine". Besides parents, teachers have a leading role in encouraging developing and preparing children for complex role as a "world citizens". They are also fundamental carriers of all educational changes. On the other hand, a large number of world educational reforms failed because teacher’s respectable role in child life and social development in general where neglected. Authors in this paper are examining some actual educational issues which sometimes give impression that the process of the lifelong learning and teacher professional development is between "real world" and "distant" future. This paper presents results of empirical research from 2006, conducted on wide range of primary and comprehensive school teachers (basic assembly of 12 825 teachers) from Zagreb and nine Croatian regions. Given results can contribute raising educational competence efficiency of teachers as one of the fundamental premises for appropriate development stimulation of modern generations of children and youth.