No abstract

Selen je važan mikroelement u prehrani ljudi i hranidbi životinja. Cilj ovoga rada je prikazati metode/postupke koji se poduzimaju u procesu obogaćivanja janjećeg mesa selenom. Različitim hranidbenim modifikacijama moguće je značajno promijeniti (prije svega poboljšati) sadržaj minerala u janjećem mesu pa tako i selena. Unos selena u janjadi varira zbog promjene elementarnog sastava biljnih vrsta tijekom sezone, te koncentracije u krmnoj smjesi. Hranidbeni čimbenici imaju značajan utjecaj na sadržaj selena u janjećem mesu. Selen organskog podrijetla, osobito podrijetlom od biofortificiranih krmiva pokazuje bolju dostupnost u odnosu na anorganski izvor a korišteni su za poboljšanje zdravlja i proizvodnosti te mogu biti put u procesu obogaćivanja janjećeg mesa selenom prirodnim putem. Analizom dosadašnjih dostupnih istraživanja vidljiv je značajan utjecaj dodatka selena (organski oblici) ili korištenih biofortificiranih krmiva selenom u hrani janjadi na njegov sadržaj u janjećem mesu te je to put koji treba koristiti u procesu obogaćivanja janjećeg mesa selenom

Cilj istraživanja bio je usporediti učinak dopunskih smjesa s većim i manjim udjelom bjelančevina, a koje sadrže sporootpuštajuće neproteinske dušične (NPN) spojeve u tovu junadi na proizvodne pokazatelje i cijenu koštanja. U pokusu su bile 24 životinje ženskog spola križanih u tipu belgijskog plavog goveda, ravnomjerno podijeljene u dvije skupine. Trajanje pokusa iznosilo je 213 dana. Tijekom pokusa od proizvodnih pokazatelja praćeni su tjelesna masa, prosječni dnevni prirast te konverzija hrane. Osim proizvodnih pokazatelja praćena je i cijena koštanja prirasta. Provedena su četiri vaganja, od čega su dva vaganja bila pojedinačna dok su ostala dva vaganja bila grupna. Junad je hranjena TMR obrocima ujednačenih nutritivnih vrijednosti u koje su uključene dopunske smjese različite bjelančevinaste vrijednosti koje sadrže sporootpuštajuće NPN spojeve. U obrok P1 skupine bila je uključena dopunska smjesa s većom, dok je obrok P2 skupine sadržavao smjesu s manjom bjelančevinastom vrijednošću. Rezultati na kraju istraživanja pokazali su nešto veće prosječne dnevne priraste (1,27 : 1,18 kg/dan), u korist P1 skupine. Ukupna konverzija hrane bila je nešto niža kod P1 skupine u odnosu na P2 skupinu (6,4 : 6,6 kg/kg), dok je cijena koštanja po jedinici prirasta bila ujednačena tijekom cijelog istraživanja. Na kraju istraživanja može se zaključiti kako se primjenom NPN spojeva uz pažljivo balansiranje obroka može postići profitabilan i siguran tov junadi.

This research aimed to determine the influence of selenium supplements (organic, inorganic) in the rations of heavily pregnant and lactation ewes on indicators of acid-base balance. The research was conducted on 30 pregnant ewes Merinolandschaf breeds. The ewes were divided into three groups of 10 animals. The research started in autumn, by selecting the heavily (90th days of pregnancy) pregnant ewes with a single lamb pregnancy, continued during the spring of next year with the same ewes after lambing in lactation. The control group of ewes (group I) was fed without the selenium supplement, the second group of ewes (group II) was supplemented with 0.3 mg/kg of organic selenium, and the third group of ewes (group III) was supplemented with the 0.3 mg/kg inorganic selenium. In the blood of heavily pregnant and lactating ewes pH, gases (pCO2, pO2), electrolytes (Ca, Na+, K+, Cl- and HCO3-), were determined and calculated z - value, BEfw, BECl -, BEalb, anion gap (AG) and the strong ion difference (SID). Most of the indicators of acid base balance in all three groups were in reference range and supplementation with selenium especially inorganic helps move their values to reference and avoid acid base imbalance and disorders connected, which can cause reduced productivity and economic results. Determined acid base indicators are a sign of proper, timely, and good feeding adjustments of ewes in demanding reproduction statuses.

Republika Hrvatska zbog svojih klimatskih, zemljopisnih i tradicijskih osobitosti ima bogatu tradiciju proizvodnje i pripreme različitih suhomesnatih proizvoda koji se odlikuju posebnom kvalitetom i tradicionalnim načinom proizvodnje. Šunka i pršut su tako među najpoznatijim suhomesnatim proizvodima kod nas, a kategoriziramo ih kao trajne suhomesnate proizvode od svinjskog mesa. Razlika između šunki i pršuta je u obradi butova i tehnologiji proizvodnje. Najpoznatija hrvatska šunka je slavonska šunka koja se proizvodi od obrađenog svinjskog buta iz kojega se vadi križna kost (os sacrum) i zdjelične kosti (bočna sjedna i preponska) te se donji rub buta polukružno zaobli, kako bi bio oko 6 cm od glave bedrene kosti. Nakon toga u but se utrljava sol (suho soljenje/salamurenje) ili se but potapa u salamuru (vlažno solenje/salamurenje) kroz 30 dana, poslije čega slijedi dimljenje (sušenje) na dimu drveta ili strugotine jasena, bukve, graba ili hrasta. Po završetku dimljenja pristupa se završnoj fazi tzv. zrenju šunki, u posebnim prostorijama s optimalnom mikroklimom, kroz 7-8 mjeseci, ovisno o masi buta. Najpoznatiji hrvatski pršuti su: Dalmatinski pršut, Istarski pršut, Drniški pršut i Krčki pršut. Ovi pršuti razlikuju se po tehnologiji proizvodnje, a prema Pravilniku o mesnim proizvodima koji je na snazi u Republici Hrvatskoj, svi ti pršuti su proizvodi od svinjskog buta sa kostima, sa ili bez kože i potkožnog masnog tkiva, sa ili bez nogice, i zdjeličnih kostiju, bez repa, sa ili bez dodataka začina, koji se konzerviraju postupkom suhog soljenja ili salamurenja, sa ili bez dimljenja te podvrgnutim procesima sušenja i zrenja kroz najmanje 9 mjeseci. Da bi se proizvela kvalitetna šunka ili pršut, neophodno je osigurati kvalitetnu osnovnu sirovinu (meso buta). Na kvalitetu svinjskih polovica utječe uz genetske (genotip svinja) i niz paragenetskih čimbenika: hranidba, sustav držanja, dob svinja, spol, kastracija, završna tjelesna masa svinja, postupak sa svinjama prije klanja, tehnologija proizvodnje šunki i pršuta (primarna obrada butova, soljenje, dimljenje, zrenje). Cilj ovoga rada je prikazati kako povezano djelovanje ovih čimbenika utječe na kvalitetu šunki i pršuta.