U suvremenom se hrvatskom jeziku pravi jednostavni niječni imperativi u pravilu tvore od nesvršenih glagola (Ne dirajte mi ravnicu!). U prvom slavenskom književnom jeziku, starocrkvenoslavenskom, niječni su se imperativi mogli tvoriti od svršenih glagola, pri čemu se u literaturi navodila djelomična podudarnost s grčkim jezikom, odnosno s grčkim konjunktivima prezenta i aorista. U radu se ispituje odnos svršenih i nesvršenih pravih niječnih imperativa u prvom hrvatskom književnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom, s posebnim naglaskom na odnos s latinskim jezikom predložaka. Komparativno korpusno istraživanje provedeno je na tekstu hrvatskoglagoljskoga II. beramskoga brevijara(15. st.). Analiza je podataka pokazala da se glagolski vid upotrebljava neovisno o latinskom predlošku. Osim toga, kvantitativni podaci sugeriraju da u hrvatskom crkvenoslavenskom razdoblju nije još došlo do zapaženijega potiskivanja uporabe svršenoga vida s pravim niječnim imperativima

This paper deals with textual transmission in pre-Tridentine Croatian Glagolitic missals and breviaries. Previous research has demonstrated that northern (Krk-Istria) codices follow earlier translations from Greek, whereas southern (Zadar-Krbava) codices have been adjusted to Latin exemplars. However, this differentiation is not clear-cut – certain codices are recognised as a combination of the northern and southern group. The paper addresses the inability to establish a stemma codicum, explaining this through both the high loss rate of Croatian Glagolitic codices and horizontal textual transmission (the usage of more than one exemplar). Further insight into the given topic is provided through discussion of the types of Glagolitic scribes (simple scribe, scholar-scribe, redactor-like scribe, and redactor-scribe) and the determinants of their work, the most prominent of which is the absence of authorial authority. The core of the paper is the study of little chapters as texts shared between breviaries and missals. Data analysis suggests the two liturgical books share a common origin, and that each was likely used as a source for the other. Moreover, data analysis also broadens the notion of the polygenetic origin of Croatian Glagolitic books, which should be understood not only in terms of successive contaminations, but simultaneous contaminations as well. Both types of contamination are sometimes extra-stemmatic, which means that different kinds of sources were used by Glagolitic scribes during copying (including older Glagolitic missals and breviaries, other Church Slavonic books such as the Prophetologion or Apostolos, and personal memory). The paper offers an explanation as to why it is unlikely that a Glagolitic Bible and Latin exemplars were (commonly) used as sources.

HRVATSKI ZA-INFINITIV: IZVANJSKO POSUĐIVANJE ILI UNUTARNJI JEZIČNI RAZVOJ dr. sc. Jozo Vela, Staroslavenski institut, jvela@stin.hr, Zagreb izvorni znanstveni članak UDK 811.163.42'367.625.41 rukopis primljen: 14. ožujka 2019.; prihvaćen za tisak: 31. svibnja 2019.Upotrebu infinitiva u primjeru Imate li sobu za iznajmiti? u suvremenom hrvatskom jeziku obično se naziva "prijedložnim infinitivom" ili "konstrukcijom za + infinitiv". Infinitiv upotrijebljen sa za smatra se negramatičnom pojavom, posuđenicom iz stranih jezika te se preporuča izbjegavanje takvog izričaja u biranijem književnom izrazu. U radu se predlaže drukčiji pristup i ukazuje na to da je moguće riječ o unutarnjem jezičnom razvoju, kako je to naznačio već i I. Pranjković. Štoviše, za-infinitiv u hrvatskom jeziku slijedi univerzalni put semantičke i formalne gramatikalizacije infinitiva kakav je ocrtao M. Haspelmath. Pokazat će se to na temelju povijesne građe hrvatskog književnog jezika te na temelju određenih usporedbi s drugim europskim jezicima. U skladu s time, na kraju se predlaže novi formalni opis ovakve upotrebe infinitiva u hrvatskom jeziku.Ključne riječi: hrvatski jezik; infinitiv; prijedložni infinitiv; za + infinitiv; jezična promjena; gramatikalizacija; posuđenica Ne-gramatična posuđenicaSvezu riječi za i infinitiva u hrvatskom jeziku, kao u primjerima Imate li sobu za iznajmiti?, Ovo sam uzeo za ponijeti na plažu., Kava za (ponijeti) van., Ovo je teško za ponijeti., To za ponijeti trebaš biti snažan., On je pravi za ponijeti This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Ovaj rad dostupan je za upotrebu pod međunarodnom licencom Creative Commons Attribution 4.0.

Služba sv. Barbare sačuvana je u malom broju sanktorala hrvatskoglagoljskih brevijara. U radu se kroz komparativnu analizu teksta u trima brevijarima gdje je ona sačuvana donosi jezična slika Službe. Neslavenski predlošci tekstova unutar službe nisu utvrđeni, no u mjeri u kojoj je to moguće donose se određene usporedbe i upućuje na moguće smjerove daljnjih istraživanja. Upotreba imenice spasь umjesto isusь kao odlika najstarije hrvatskoglagoljske tradicije, kao i činjenica da je u čitanjima tekst Mučenja sv. Barbare kojem je predložak bio grčki, upućuju na to da je riječ o Službi koja je u sačuvane brevijare dospjela prepisivanjem iz znatno starijih predložaka.

Šimun Kožičić Benja’s Misal hruacki (1531) holds a special place amongst the Croatian Glagolitic missals. Namely, recent studies have shown it to be the first comprehensive Croatian redaction of Bible readings according to the Vulgate, and to execute this redaction, Kožičić probably made use of some contemporary Latin missal of Venetian provenance. Since the syntax has largely remained outside the range of previous studies, it is thoroughly explored in this paper. While relying on Latin syntax, Kožičić ended up using forms and structures which to some degree deviate from the Croatian Church Slavonic language tradition. At the same time, he occasionally deviates from both Latin and Croatian Church Slavonic in favor of Old Croatian forms and constructions. Thus the analysis of the syntax also confirms the presence of planning in his conception of literary language, where the status of Croatian Church Slavonic and Old Croatian (Čakavian) elements is defined and to some extent standardized. While the analysis of the selected syntactic features, as expected, affirms the strong dependence of the Misal hruacki on its Latin template, it also shows that the impact of this template should not be overstated. Kožičić does not blindly copy Latin constructions in order to adhere to his source, but rather takes Latin as an incentive and a reliable model on which he can construct a literary language based on clear syntactic principles.