Kockanje predstavlja relativno novi oblik rizičnog ponašanja na našim prostorima, a suvremena hrvatska i inozemna znanstvena istraživanja govore u prilog važnosti prevalencije problematičnog kockanja srednjoškolaca. Cilj ovog rada jest istražiti percepciju stručnih suradnika o kockanju mladih u srednjim školama čiji je posao, među ostalim, detekcija rizičnih ponašanja mladih te osiguravanje preventivnih i ranih intervencija. U istraživanju je sudjelovalo 120 stručnih suradnika iz 18 hrvatskih županija. Rezultati općenito pokazuju njihovo relativno rijetko susretanje s problemima kockanja kod mladih te podcjenjivanje prevalencije ovog rizičnog ponašanja iako su ispitanici svjesni značajne pristupačnosti kockarskih proizvoda mladima. Istovremeno se stručni suradnici ne procjenjuju dovoljno kompetentnima za pružanje adekvatnih intervencija u ovom području te nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s razvijenim edukacijama i intervencijama na našim prostorima. Rezultate se komentiralo u kontekstu njihove važnosti za praksu s ciljem osiguravanja nužnih profesionalnih znanja i vještina.

Gambling is a relatively new form of risk behaviour in our area. Modern Croatian and foreign scientific studies suggest that there is a considerable prevalence of problem gambling among high­school students. The aim of this paper is to explore how high­school counsellors perceive youth gambling. In addition to other tasks, they are responsible for detecting risk behaviour among youths and ensuring prevention and early intervention. This research was conducted among 120 counsellors from 18 Croatian counties. In general, the results show that they encounter issues surrounding youth gambling relatively rarely and they underestimate the prevalence of this risk behaviour, despite being aware of the fact that gambling products are easily accessible to youths. At the same time, counsellors do not perceive themselves sufficiently competent to provide adequate interventions in this field and they are not familiar enough with the developed training and interventions in Croatia. The results are interpreted in terms of their practical implications and with the aim of ensuring necessary professional knowledge and skills.

U ovom radu analizirane su kaznene prijave, optužbe i osude maloljetnika u Republici Hrvatskoj tijekom dvadesetjednogodišnjeg razdoblja (od 2000. do 2020. godine) radi stjecanja uvida u obujam i formalna kaznenopravna obilježja delinkventnog ponašanja maloljetnika tijekom analiziranja tog razdoblja. Temeljna je svrha rada dvojaka. S jedne strane želi se, što je moguće egzaktnije i sveobuhvatnije odgovoriti na pitanje je li službeni kriminalitet maloljetnika u porastu, padu ili stagnira, zbog čega je računana stopa kriminaliteta ukupno te posebno prema dominantnim glavama Kaznenog zakona. S druge stane, svrha je i ponuditi znanstvene i stručne pretpostavke, odnosno moguće odgovore za uočene dinamične promjene, zbog čega su dobiveni rezultati interpretirani u kontekstu relevantnih pravnih izmjena, širih strateških nacionalnih politika, ali i rezultata empirijskih znanstvenih studija o suvremenim oblicima rizičnog ponašanja mladih. Korišteni su podatci Državnog zavoda za statistiku te baza podataka Eurostata o apsolutnom broju maloljetnika u Republici Hrvatskoj za svaku godinu pojedinačno da bi se mogla izračunati stopa kriminaliteta za svaku godinu i time kontrolirati potencijalne demografske promjene. U analizi su također računani bazni indeksi u odnosu na dvije godine: 2000. godina, kao početna godina prikaza, te 2013. godina zbog stupanja na snagu novog Kaznenog zakona. Rezultati pokazuju trend pada ukupnoga službenog kriminaliteta maloljetnika, ali uz specifičnosti s obzirom na različite skupine kaznenih djela. Tako su primjerice kaznena djela protiv imovine i protiv života i tijela u laganom padu, ona vezana uz droge stagniraju od 2013. godine, kada je posjedovanje droge za vlastitu uporabu prebačeno u prekršajnu sferu, dok su seksualni delikti u kontinuiranom laganu porastu. Dobiveni rezultati raspravljeni su i u kontekstu prednosti i nedostataka uporabe službenih podataka kao metodološkog pristupa u kriminološkim studijama.