Cilj ovog stručnog rada je prikaz slučaja bimodalne logopedske intervencije prirođeno gluhog dječaka s kohlearnim implantatom, radi stjecanja boljeguvida u potencijal bimodalnog pristupa. Bimodalna logopedska intervencija predložena je zbog ustanovljenog oskudnog rječnika u odnosu na kronološku (4,9 godina starosti) i slušnu (3 godine slušanja) dob dječaka. Individualna bimodalna logopedska intervencija te (ne)formalno savjetovanje roditelja organizirani su u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, dinamikom dva puta na tjedan po 60 minuta, u razdoblju od veljače do lipnja 2017. godine. Učinci bimodalne logopedske intervencije analizirani su mjerenjem kvantitativnih promjena dječakovog receptivnog i ekspresivnog rječnika Komunikacijskom razvojnom ljestvicom: Riječi i geste, koju su roditelji popunili u četiri navrata. S obzirom na utvrđeno gotovo stopostotno povećanje receptivnog i ekspresivnog rječnika dječaka, rezultati ovog istraživanja u skladu su s ranijim izvještajima o pozitivnim jezičnim učincima bimodalne logopedske intervencije kod pedijatrijskih korisnika kohlearnih implantata, čiji jezični razvoj ne napreduje prema očekivanjima s obzirom na dob, dok brzina kojom je povećanje rječnika ostvareno opravdava zaključak da u domaćim uvjetima bimodalni pristup posjeduje velik potencijal za jačanje jezičnih vještina prirođeno (na)gluhe djece.

Cochlear implants are a standard rehabilitation option for children with severe hearing loss or deafness, allowing access to speech sounds necessary for the development of spoken language. However, the speech-language outcomes of pediatric cochlear implant users vary widely and are not directly or exclusively linked to technology but to combinations of individual audiological, personal, technical, and habilitational factors. These combinations may not favor spoken language development, which may further be linked to the issue of prior insistence on spoken language learning and associated with a high risk of language deprivation. Here, we discuss the outcomes of cochlear implantation from a habilitative perspective and lay down the efforts and resources necessary for the development of communication competence after cochlear implantation rather than the achievement of specific hearing, language, or speech skills that have limited socioemotional and educational contributions and do not guarantee an independent or productive life.