Prehrambene navike imaju važan utjecaj na zdravlje organizma. Pravilnom prehranom, koja obuhvaća uravnoteženu količinu i kvalitetu unesene hrane, konzumiranje svježeg voća i povrća oslobođenog od raznih štetnih utjecaja (zagađenja, pesticida i sl.), ribe, mesa u odgovarajućim količinama, ograničenje količine šećera, soli i masti i dr. može se unaprijediti zdravstveno stanje organizma te smanjiti rizik oboljenja od pojedinih bolesti. Razvijanje svijesti o pravilnoj prehrani kod adolescenata iznimno je važno u prevenciji oboljenja od različitih kroničnih nezaraznih bolesti u kasnijoj dobi. Istraživanje provedeno na uzorku od 74 maturanta Medicinske škole u Rijeci pokazalo je pozitivan stav maturanata povezan sa zdravom prehranom i prihvaćanjem pravilne prehrane kao načina života. ITM ispitanika iznosio je 23 te ukazuje da u prosjeku imaju normalnu tjelesnu težinu. Rezultati ankete pokazali su zadovoljavajuće prehrambene navike maturanata. Nedostaci u prehrani uočeni su u nedostatnom konzumiranju voća i povrća te ribe. Pažnju je potrebno usmjeriti i na promjene prehrambenih navika tijekom boravka u školi, preskakanje obroka i kasne večere te na dodatnu edukaciju srednjoškolaca o štetnosti alkoholnih pića i duhanskih proizvoda. Daljnjom edukacijom i obrazovnim programima o pravilnoj prehrani i njezinim učincima na zdravlje preventivno se djeluje na zdravlje populacije u cjelini.

Sažetak. Uzrok polovice do dvije trećine smrtnih ishoda pacijenata sa shizofrenijom pripisuje se kardiovaskularnim bolestima. Smatra se da visoka učestalost metaboličkog sindroma najviše povećava rizik za nastanak kardiovaskularnih oboljenja u shizofreniji. Iako je metabolički sindrom jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u pacijenata sa shizofrenijom, do prije petnaestak godina istraživanje etiologije metaboličkog sindroma u shizofreniji nije predstavljalo veći znanstveni interes. Novije spoznaje ukazuju na mogućnost da bi pojačano stanje upalnog odgovora u organizmu moglo predstavljati zajedničku etiopatogenetsku podlogu u nastanku metaboličkog sindroma i shizofrenije. Primjerice, značajno povišena koncentracija proupalnih citokina te C reaktivnog proteina uočena je u pacijenata sa shizofrenijom koji nisu uzimali antipsihotične lijekove ili su ih uzimali u vrlo malim dozama, a zamijećeno je i da uzimanje inhibitora ciklooksigeneze-2, uz antipsihotičnu terapiju, može ublažiti težinu kliničkih simptoma i kognitivnih deficita u oboljelih. U ovom preglednom radu iznesene su najnovije spoznaje o ulozi okolišnih i genetičkih čimbenika u etiopatogenezi metaboličkog sindroma u shizofreniji. Mnogi mehanizmi kojima bi okolišni čimbenici, poput nezdrave prehrane i pušenja, mogli pridonijeti nastanku metaboličkog sindroma u shizofreniji ne razlikuju se značajno u odnosu na opću populaciju. Ipak, uzimanje antipsihotičnih lijekova, posebice tzv. atipičnih antipsihotika, te njihova interakcija s okolišnim čimbenicima, kao i genetičkim čimbenicima podložnosti, dodatno pridonose heterogenosti etiopatogeneze metaboličkog sindroma u shizofreniji, ali i otežavaju adekvatan terapijski pristup. Budući da su dosadašnja istraživanja uglavnom bila usredotočena na moguću poveznicu antipsihotičnih lijekova i metaboličkih abnormalnosti u oboljelih, detaljnije su razmotrene značajke nezdrave prehrane i ovisnosti o pušenju te njihova moguća povezanost s metaboličkim sindromom.Ključne riječi: antipsihotični lijekovi; genetika; prehrana; pušenje; shizofrenija Abstract. The etiology of one half to two-thirds of deaths among patients with schizophrenia could be attributed to cardiovascular diseases. It is believed that high prevalence of metabolic syndrome mostly contributes to the risk of cardiovascular diseases in schizophrenia. Although the metabolic syndrome is among the leading causes of morbidity and mortality among patients with schizophrenia, fifteen years ago studies investigating the etiology of the metabolic syndrome among patients with schizophrenia were not a part of scientific interest. Recent findings indicate the possibility that increased state of inflammatory response in the organism may underlie the etiopathogenesis of both schizophrenia and metabolic syndrome. For instance, significantly increased levels of proinflammatory cytokines and C reactive protein have been observed in schizophrenia patients with minimal or no exposure to antipsychotics and it has also been revealed that cyclooxygenase-2 inhibitor drugs ...