Denervacija bubrežnih arterija (DBA) minimalno je invazivan način liječenja refraktorne rezistentne hipertenzije (RH) kojom se smanjuje tonus simpatičkog živčanog sustava selektivnom ablacijom živčanih ogranaka u stijenci bubrežnih arterija. DBA je dodatna metoda liječenja RH na optimalno liječenje kombiniranom antihipertenzivnom terapijom koja uključuje 3 i više lijekova iz različitih antihipertenzivnih skupina uključujući diuretik. 1-3 Nakon isključenja sekundarnih uzroka, neadekvatnog mjerenja arterijskog tlaka (AT) i nesuradljivosti, pacijenti se uključuju u postupak pripreme za DBA. Svi pacijenti prije DBA imaju MSCT (MR) angiografiju bubrežnih arterija radi isključenja anatomskih zapreka. U sklopu premedikacije DBA provodi se antitrombotska terapija, heparinizacija, analgezija (10-20 mg morfija i.v.) i sedacija koju provodi hipertenziolog u sali, uz interventnog radiologa koji postavlja uvodnicu promjera 2 mm (6 Fr) u femoralnu arteriju. Kroz uvodnicu se uvodi kateter za kateterizaciju bubrežnih arterija (angiografija) te se kroz kateter ubrizgava nitroglicerin kako bi se spriječila mogućnost nastanka spazma arterije. Nakon toga uvodi se Symplicity ablacijski kateter s kružnom elektrodom na vrhu kojom se isporučuje radiofrekventna struja na točke ablacije (4-8), koja se izvodi od distalnog prema proksimalnom dijelu, povlačenjem katetera i rotiranjem vrha duž cirkumferencije bubrežnih arterija. Generator radiofrekventne struje mjeri impedanciju između vrha katetera i stijenke žile i isporučuje energiju 120 sekundi koliko traje pojedinačna DBA. Za statističku analizu korišten je program STATISTICA 10, 2011 softwer, uz razinu značajnosti P < 0,001. DBA je provedena u 9 pacijenata (prosječne dobi 63 ± 6 godina, 7 žena/2 muškarca), koji su praćeni na kontrolama 1, 3, 6 i 12 mjeseci. Početne vrijednosti AT bile su 195 ± 21 za sistolički/ 107 ± 26 mmHg za dijastolički. Prosječni broj antihipertenzivnih lijekova 6,7 ±1. Nakon DBA prati se značajno smanjenje AT (sistolički: 145 ± 13; 140 ± 17; 141 ± 15; 135 ± 12 / dijastolički: 84 ± 6; 82 ± 9; 79 ± 9; 72 ± 6 mmHg) uz P < 0,001. Najznačajniji pad AT bilježen je u bolesnika s apnejom u snu (30 % pacijenata, sniženje AT za više od 26,5/14,7 mmHg), te u bolesnika kojima je učinjena ablacija na više od 6 točaka na svakoj bubrežnoj arteriji (60 % pacijenata). Unutar 6 mjeseci prosječan broj antihipertenzivnih lijekova ostao je nepromijenjen (važno da se objektivizira učinak DBA). Broj antihipertenzivnih lijekova je smanjen nakon 6 i 12 mjeseci (4,5±1). Tijekom DBA bol je bila kupirana, nije zabilježeno neposrednjih niti kasnijih komplikacija DBA (MSCT/ MR bubrežnih arterija nakon 6-12 mjeseci), bubrežna funkcija je bila stabilna (procijenjen eGFR unutar G2 stadija prije i poslije DBA). Dokazana je dugoročna sigurnost i učinkovitost DBA na smanjenje AT u bolesnika s refraktornom RH čime se omogućuje bolja kontrola hipertenzije, a time i smanjenje rizika od kardiovaskularne smrtnosti. Ingrid Prkačin

No abstract

No abstract

Inflammatory bowel disease (IBD) is a well-recognized risk factor for thrombotic events in adults but data on children are scarce. In the great majority of adult patients, thrombotic events are usually deep vein thrombosis and pulmonary embolism. Other sites such as jugular veins are extremely rare. We present a case of Lemierre syndrome in an adolescent girl with active ulcerative colitis and discuss possible risk factors. This is the first reported case of severe Lemierre syndrome with thrombus extension to cranial veins in a patient with ulcerative colitis. Early recognition of Lemierre syndrome in patients who present with rapidly worsening symptoms of neck pain, fever and signs of pharyngitis is imperative because it increases a chance of favorable prognosis. It is important for pediatricians treating IBD patients not to underestimate possible thrombotic events in children with IBD. Recognition of additional risk factors is crucial for prompt diagnosis and adequate treatment.

They found the technique to be uncomplicated, painless and useful. None of our patients became worse or had side effects. Conclusion Neuromodulation is a noninvasive method which was found to be useful in improving stool regulation by more than half of our patients with chronic intractable constipation when administered as a complementary method to standard therapy and biofeedback. As this study included a small number of patients it would be desirable to plan a prospective study which will actuate a larger number of patients and long-term monitoring.