Rasprava o moralnoj relevantnosti namjera danas se značajnim dijelom svodi na pitanje o tome jesu li namjere relevantne za moralnu dopustivost. Oni koji na to pitanje odgovaraju afirmativno, svoje stajalište opravdavaju povlačenjem distinkcije između namjernog činjenja štete i štete koja nastaje kao nenamjeravani, ali predvidljivi popratni učinak nekog djelovanja. Cilj ovog članka jest kritički preispitati navedeno stajalište – također poznato kao načelo dvostrukog učinka – te pružiti alternativno shvaćanje moralne relevantnosti namjera. Prema tom shvaćanju, temelj za moralnu pohvalu i osudu nije u izvršenoj radnji, već u namjeri s kojom je ta radnja izvršena.

No abstract

Članak se bavi metaetičkim aspektima knjige Etika Franje Markovića. Markovićeva opažanja o prirodi morala nastojim interpretirati u kontekstu suvremenih metaetičkih pozicija, a pritom je naglasak stavljen na njegovu raspravu o izvorima etičkih načela, u kojoj se on jasno smješta u tradiciju onih autora koji etiku pokušavaju utemeljiti u sentimentu. Ukazujući na relevantne dijelove njegove rasprave, u tekstu sugeriram da Marković zagovara senzibilističku verziju moralnog sentimentalizma i da je potporu takvoj interpretaciji moguće pronaći u Markovićevu razumijevanju odnosa između etike, psihologije i estetike.

No abstract