Razvoj cjepiva jedna je od najvažnijih prekretnica u povijesti medicine. Iako cijepljenje ubrajamo među najsigurnije medicinske intervencije, prisutan je rizik nuspojava. Uglavnom su blage, no rijetko dolazi do razvoja ozbiljnih i teških nuspojava koje mogu ostaviti trajne posljedice. Mišljenja o cijepljenju podijeljena su od samih njegovih početaka, no posljednjih desetljeća sve se više raspravlja o ovoj temi. Odbijanje cijepljenja zbog zabrinutosti o njegovoj sigurnosti, opravdanosti, učinkovitosti i etičnosti dovodi do manjih cijepnih obuhvata, što otvara vrata epidemijama potisnutih bolesti. Cilj istraživanja bio je procijeniti percepciju i stavove o cijepljenju u zajednici. Istraživanje je provedeno putem interneta u periodu od srpnja do rujna 2017. te je prikupljeno 3929 odgovora. Rezultati su pokazali da 64,09% sudionika podržava cijepljenje i ima pozitivne stavove. MO-PA-RU i „5u1” cjepiva su koja izazivaju najviše zabrinutosti kod sudionika. Negativnim stavovima prema cijepljenju su sklonije žene, roditelji/skrbnici, osobe u ruralnim sredinama te osobe s nižom razinom obrazovanja.

The study investigates exposure to stress by respondents working in an Intensive Care Unit (ICU) and differences in using three instruments to measure stress. The survey was conducted from September to October 2018 in Dubrava Clinical Hospital in the ICU unit, with forty-one (41) healthcare professionals. Three forms of testing were set up: self-evaluation of stress, measurements of physiological indicators, and cortisol levels. The results show a statistically significant difference in mean cortisol levels, with the first sample much higher than other samples. There were significant interactions between skin conduction (SC) and stress levels, where all participants exhibited increases in SC. Heart rate variability (HRV) shows a slight correlation with stress levels in the group possessing substantially more stress experience. Although some differences were observed, all stress elements for professionals working in ICUs indicates that they cope well with stressful situations.

Danas je sigurnost bolesnika u zdravstvenim sustavima svih država svijeta, pa tako i u Republici Hrvatskoj [RH], značajan čimbenik u kreiranju zdravstvenih politika. Istovremeno, analiza rezultata istraživanja o stupnju sigurnosti bolesnika jedan je od značajnih pokazatelja stupnja kvalitete zdravstvenog sustava. Svjetska zdravstvena organizacija [engl. World Health Organization-WHO] definira pojam sigurnost bolesnika kao uporabu potrebitih metoda/postupaka u svrhu prevencije tj. smanjenja rizika od nastanka neželjenih medicinskih pogrešaka i događaja tj. od nastanka nepotrebne štete za bolesnike, a koja je u direktnoj svezi s provođenjem dijagnostičko-terapeutskih metoda/postupaka te uporabom metoda zdravstvene njege [WHO, 2011] [1].

Okužbe, povezane z zdravstveno nego (HAI, Healthcare-associated infections), so vzrok za večjo obolevnost in umrljivost, podaljšujejo bivanje in povečujejo stroške zdravljenja. Naš cilj je bil s pregledom literature identificirati najpomembnejše komponente modela izobraževanja za medicinske sestre/tehnike in študente zdravstvene nege o preprečevanju HAI. Raziskavo smo izvedli s sistematičnim pregledom 18 člankov v 5 znanstvenih bazah. S kodiranjem rezultatov smo dobili kategorijo »Glavne sestavine modela izobraževanja študentov zdravstvene nege in medicinskih sester/tehnikov o preprečevanju okužb v zdravstvu« ter šest podkategorij. Ugotovimo lahko, da mora uspešen model izobraževanja o preprečevanju in obvladovanju HAI v zdravstvu vsebovati šest glavnih komponent: izobraževanje s poudarkom na povezovanju teorije in prakse ter spremljanju napredka; kontinuiteta v izobraževanju; razvoj in/ali revizija novih modelov, učnih načrtov, izobraževalnih načrtov in programov; uporaba različnih izobraževalnih metod; izobraževanje na podlagi strokovnih kompetenc; potreba po nacionalnem izobraževalnem programu. Implementacija modela je odvisna od posameznika, lokalne in nacionalne ravni podpore.