Kukuruzna silaža (KS) je glavna energetska komponenta obroka u hranidbi goveda za meso i mlijeko. Cilj rada bio je utvrditi kvalitetu KS s područja Sisačko–moslavačke županije proizvedenih tijekom 2016. godine na deset obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG). Analizirano je 65 uzoraka KS na organoleptičke, fizikalne, kemijske i biološke parametre kvalitete. Boja analiziranih uzoraka KS se kretala od normalne i zelenkaste do tamno smeđe, a miris od mirisa po alkoholu i maslačnoj kiselini do mirisa po karamelu. Najzastupljenija je bila duljina sječke od 0,8-1,9 cm (55 % analiziranih uzoraka), a zatim od 0,4-0,8 cm (31 % analiziranih uzoraka). Proizvedene KS su u prosjeku imale sadržaj suhe tvari (ST) 378,31 g kg-1 svježeg uzorka, neutralnih detergent vlakana (NDV) 407,78 g kg-1 ST, pH vrijednost 4,37, sadržaj sirovih proteina (SP) 72,81 g kg-1 ST, sadržaj škroba 343,3 g kg-1 ST, sadržaj metaboličke energije (ME) 10,85 MJ kg-1 ST, neto energije laktacije (NEL ) 6,56 MJ kg-1 ST i probavljivost organske tvari (POT) 71,1 %. Od ukupno analiziranih uzoraka se u optimalnu kvalitetu KS prema sadržaju ST može svrstati 23 % KS, sadržaju SP 46 %, škroba 18 %, pH vrijednosti 23 % analiziranih uzoraka dok prema POT 0% analiziranih uzoraka. Zaključeno je da su analizirane KS proizvedene su od usjeva kukuruza siliranih u kasnijim fazama fenološke zrelosti od optimalne za proizvodnju KS visoke kvalitete. Nadalje, vrijednosti sadržaja ST, NDV, pH i škroba su veće, a vrijednosti sadržaja SP, ME, NEL i POT niže od vrijednosti utvrđenih ranijim monitorinzima kvalitete KS na OPG-ima kao i poželjnih vrijednosti za KS. Varijabilna kvaliteta proizvedenih KS ukazuje na primijenjenu različitu tehnologiju uzgoja i siliranja usjeva kukuruza u istim mikroklimatskim uvjetima.

Silirana cijela biljka kukuruza (Zea mays L.) se uobičajeno koristi za hranidbu preživača, prvenstveno radi visoke pogodnosti biljke kukuruza za siliranje, visokog sadržaja energije i visokog prinosa suhe tvari (ST) po jedinici površine. Cilj ovog rada je prikazati tehnološke zahvate u proizvodnji kukuruzne silaže od odabira hibrida kukuruza za sjetvu, gustoću sklopa usjeva kukuruza za siliranje, zrelost usjeva kukuruza za siliranje, visinu košnje, prinos, duljinu sjeckanja, primjenu aditiva za siliranje, zatvaranje silosa te fermentaciju u silosu. Proizvodnja kukuruzne silaže se može potpuno mehanizirati, a usjev se kosi jedan puta godišnje, pa su niži troškovi radne snage i mehanizacije u usporedbi s npr. proizvodnjom travne silaže/sjenaže gdje se kosi i silira nekoliko otkosa krme tijekom vegetacijske sezone. Biljka kukuruza se silira nekoliko tjedana prije žetve kukuruza za zrno, pa se prema potrebi, određene površine pod kukuruzom za siliranje mogu žeti kasnije za proizvodnju zrna. Razvoj hibrida kukuruza je ključan u globalnim trendovima proizvodnje kukuruzne silaže, a izbor hibrida za sjetvu je najvažniji čimbenik profitabilne proizvodnje kukuruzne silaže. Prinos i hranidbena vrijednost kukuruzne silaže su ovisni o mikroklimatskim uvjetima uzgoja, svim agrotehničkim zahvatima uzgoja usjeva kukuruza te pravovremenoj i usklađenoj provedbi tehnoloških postupaka siliranja biljke kukuruza od košnje, punjenja i zatvaranja silosa do završetka fermentacije u silosu