No abstract

Među antičkim skulpturama, kupljenim za Arheološki muzej u Zadru na aukciji arheološke zbirke nadbiskupskog seminara u Udinama, nalazi se i jedna monumentalna glava starijeg bradatog muškarca s dugom kosom. Čini se da glava nije pripadala negdašnjoj zbirci Danieli koja je još 1859. godine bila prodana konte P. Cernazai u Udinama, a nakon čije je smrti prešla u posjed nadbiskupije u istom gradu. Nje, naime, nema u popisu koji su načinili J. Bankć i P. Sticotti. Na temelju toga valja zaključiti da vrlo vjerojatno ona nije iz Dalmacije, ali njeno podrijetlo ostaje nepoznato. Usprkos tome zbog vrijednosti portreta i činjenice što pripada jednoj našoj zbirci vrijedno ju je obraditi i propisno objaviti.Na temelju analize i oblika brade portret podsjeća na likove cara Antonina Pija, s obzirom pak na to da postoje značajne fizionomijske razlike, nema dvojbe da se radi o nekoj drugoj osobi, ali je prisutan utjecaj careve ličnosti u modnim detaljima.Na glavi sjedi lovorov vijenac (corona laurea), koji obično pripada carevima kao insignium i to još od doba Cezara i Augusta. Ipak čini se da taj znak dostojanstva i pobjede nije bio striktno ograničen na careve. Vjerojatno su ga nosili i neki drugi istaknuti ljudi kao znak priznanja za značajne pothvate, osobito one na bojnom polju. Stoga valja pretpostaviti da je osoba koju prikazuje ovaj portret morala pripadati nekom vojskovođi ili slično, ali identifikacija nije moguća.Iako sličnost brade, brkova i pramenova kose (osobito onih na čelu) sliče Antoninu Piju, ipak za preciznu dataciju je bila nužna i stilska analiza. Ona je pokazala da su modne i stilske karakteristike u skladu i da je, stoga portret morao nastati negdje između 140. i 150. god. n. e.

No abstract

Autori opisuju mramornu glavu iz Brinja, gdje se konvencionalno ubicira antički Monetium, i zaključuju da portret s tipičnim izrazom lica i rasporedom pramenova kose na čelu prikazuje Augusta (tip Prima Porta). Drže da tipološke karakteristike portreta jasno pokazuju da glavu treba datirati nakon 27. godine prije Krista, kada je Oktavijan imenovan Augustom. Misle da je glava bila dio počasnog kipa postavljenog u sklopu sustavne promidžbe lika i djela prvog rimskog cara.Ključne riječi: Oktavijan August, portret, tip Prima Porta, Brinje (Monetium).Premda je davne 1965. godine na brijegu Humac kod Brinja gospodin Ivan Bićanić pronašao mramornu glavu Augusta, taj je iznimno značajan nalaz u potpunosti ostao nepoznat široj znanstvenoj javnosti sve do 2007. Naime, tada je kolega Boris Olujić u članku "Tajna s Humca", objavljenom u Magazinu Monetium (br. 2), koji izdaje Zavičajni klub "Brinje" u Zagrebu, donio osnovne informacije i objavio fotografiju tajanstvene glave, 1 što je nama bio dovoljan poticaj da razjasnimo njezin misterij. 2 Krenuvši tragom vijesti o nalazu mramorne glave s Humca, dogovorili smo susret s gospodinom Ivanom Bićanićem (r. 1940.), nalaznikom glave, koji nas je 22. listopada 2016. srdačno primio u svojem domu u Brinju. Tada smo izmjerili i fotografirali mramornu glavu, doznali okolnosti njezina nalaza i zabilježili niz korisnih podataka o lokalitetu. Gospodin Bićanić pronašao je glavu na jugoistočnoj strani brijega na dnu poveće gomile kamenja, koju je tada kao mladić prevrtao. Sjeća se da je promjer gomile bio otprilike 5 m (5 x 4 m), visina oko 1,20 m te da je u njoj bilo još obrađenog kamena i nešto keramike. Međutim, on je svu svoju pozornost usmjerio samo na nalaz glave, 1 Boris Olujić, Tajna s Humca, Magazin Monetium, 2, Zagreb, 2007., 68 -69. 2 Prethodno je fotografija mramorne glave bila objavljena u Glasniku Zavičajnog kluba "Brinje" Monetium (br. 4) pod naslovom "Mister(ij) s Humca" (inicijali autora mp), Zagreb, 2006.

AusoNius Comes sACrii CoNsistorii, vir speCtAbilis U Podstrani kod Splita otkriven je fragment veoma važnog natpisa u kojem se utvrđuju neke zemljišne odredbe, što je očito predmet spora između nepoznatih sporitelja. Natpis je objavio M. Zaninović u dva istovjetna rada. Zaninovićevu čitanju i tumačenju autor donosi nekoliko dodataka i poboljšica. Novost je što se donošenje odluke pripisuje Juliju Auzoniju, prefektu pretorija čitavog Ilirika i članu carskog vijeća te savjetniku za Dalmacije (dvije). Riječ je o ocu velikog rimskog pjesnika Decima Maksima Ausonija, čijim je zalaganjem i otac, po profesiji liječnik, dobio važnu političku funkciju. Predmet spora po svoj je prilici nekadašnje imanje Lucija Artorija Kasta, znamenite vojne i civilne ličnosti, jer je velik i važan natpis potonjega nađen u neposrednoj blizini. Tako je Artorijev natpis logično povezati uz ovaj koji spominje Julija Ausonija. Po svoj prilici Artorijevo imanje predmet je spora nakon što su izumrli njegovi potomci. Auzonijev natpis pouzdano se datira u razdoblje 375. -378., kad je obnašao funkciju prefekta iliričkog pretorija u Sirmiju.Ključne riječi: Podstrana; decim Maksim Auzonije; Julije Auzonije; Lucije Artorije Kast i zemljišni spor. U Podstrani, stotinjak metara sjevernije od crkvice sv. Martina, godine 1976. otkriven je povijesno i kulturološki iznimno važan natpis, nažalost, fragmentiran sa svih strana osim na lijevoj, gdje je sačuvana prazna traka i plitka okomito položena ordinacijska crta (sl. 1). Od vanjskog ruba spomenika do pravilno uklesanih slova po okomici razmak je 0,09. m. 1 Počeci redaka nisu jednako udaljeni od spomenutog ruba. Visina spomenika iznosi 0,35 m, a širina 0,54 m. Na temelju toga moglo bi se pretpostaviti da je na desnoj strani bilo mjesta za još najviše tri slova i prazni natpisni obrub od 0,09 m kao na lijevoj strani, što daje ukupnu širinu spomenika od oko 0,75 m. Visinu je, naravno, nemoguće odrediti, alipod pretpostavkom da je natpis bio pravokutan i da je stajao uspravno te da je 1 Tadašnja djelatnica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu J. Jeličić o nalazu je obavijestila profesora M. Zaninovića i prepustila mu objavu. Objava je uslijedila godine 1987. M. Zaninović 1986. -1987., 11-22. Članak je pretiskan u M. Zaninović 1996. Koliko mi je poznato, o tom natpisu poslije više nitko nije pisao, a rijetko se spominje u literaturi.