Mediji danas -Uvod u masovne komunikacijeMultimedia Clio, Beograd, 2012., 545 str.Knjiga Josepha Turowa Mediji danas -Uvod u masovne komunikacije u SAD-u je u izdanju Routledgea doži-vjela svoje četvrto izdanje. Beogradska izdavačka kuća Clio 2012. godine prevela je i objavila treće izdanje ove knjige. Joseph Turow je profesor komunikacija na Annenberg školi za komunikacije Sveučilišta u Pennsylvaniji, urednik je i autor brojnih knjiga i znanstvenih članaka o industriji masovnih medija. Knjiga Mediji danas -Uvod u masovne komunikacije podijeljena je na tri dijela. Prvi dio, Kako razumjeti prirodu masovnih medija, daje uvid u osnovne pojmove i objašnjava načine djelovanja medijske industrije a obuhvaća četiri poglavlja: Kako razumjeti masovne medije, Što je medijsko poslovanje, Formalne i neformalne kontrole medijskih sadržaja: državna regulativa, samoregulativa i etika i Istraživanja medijskih učinaka i medijske kulture. Drugi dio, Medijski divovi i višemedijske aktivnosti, sadržajno je vezan uz velike medijske kompanije i sastoji se od dvaju poglavlja: Svijet nejasnih granica između medija i Strategije medijskih divova. Treći dio, Tiskani mediji, obuhvaća poglavlja Industrija knjiga, Industrija novina i Industrija časopisa i pobliže se bavi načinima funkcioniranja tiskanih medija. Na kraju knjige nalazi se popis pojmova po pojedinim poglavljima. Već je u predgovoru sam autor naznačio da je knjigu oblikovao kao udžbenik koji slijedi tijek jedinica osnovnog kolegija te da je namijenio prvenstveno studentima i nastavnicima medija (i to s područja SAD-a, sudeći prema određenim temama i primjerima kojima se bavi). Na početku svakog poglavlja naveden je neki citat koji bi trebao poslužiti kao poticaj za razmišljanje i raspravu o određe-nom problemu ili pojavi. Na kraju poglavlja nalaze se pitanja za diskusiju i kritičko razmišljanje te zadaci za izgradnju medijske pismenosti, a tekst je obogaćen brojnim prilozima o aktualnim pojavama vezanim uz medije, etičkim pitanjima, utjecajima na kulturu, primjerima iz svakodnevnog života, rezultatima znanstvenih istraživanja, medijskim ličnostima i sl. te slikama i tablicama koje prate sadržaj teksta. Četiri su osnovna koncepta na kojima je knjiga oblikovana: shvaćanje medija kao međusob-no povezanih sustava industrija, uvid u temeljne pravce kretanja medija, naglasak na digitalnoj konvergenciji i medijsko opismenjavanje studenata kao osnovni cilj. U prvom poglavlju, Kako razumjeti prirodu masovnih medija, Turow se opredjeljuje za uporabu pojma masovne komunikacije, iako se neki teoretičari zalažu za

Croatian society is traditionally and dominantly religious (Catholic), and there are few organizations that gather together nonreligious people and atheists. Starting from three theoretical perspectives on organized nonreligiosity (identity theory, cultural approach to social movements theory, and mediatization theory) this article’s aim is to analyze various strategies these organizations employ in the context of their online activities. The observed strategies function inwardly (forming identity and strengthening the intragroup solidarity) and outwardly (trying to attract new members and sympathizers and to ‘demystify’ nonreligiosity and atheism). The study is based on the content analysis (deductive and inductive) that included materials posted on web pages and official Facebook pages of nonreligious and atheistic organizations in Croatia. In the first phase materials were analyzed with respect to four predetermined strategies (competitiveness/ cooperation, minority discourse, religious mimicry, exposing religion), while in the second phase inductive analysis revealed three additional strategies (inversion, reclaiming patriotism, and reclaiming spirituality).

danas na snazi proces koji se može pratiti diljem svijeta (pa čak i na Zapadu), a odnosi se na zamah oživljavanja religija, koji se u literaturi naziva resurgence of religion, desekularizacija, resakralizacija, deprivatizacija religije, religijska obnova itd. U nastojanju da prikaže »tko su danas bosanskohercegovački muslimani« (str. 17) Abazović kontekstualizira svoje istraživanje opisujući specifični povijesni, kulturni i politički kontekst u kojemu žive, ali i uvidom u najvažniju dilemu suvremene sociologije religije, pitanje sekularizacije i desekularizacije.Prvi dio knjige »Sekularizacijske teorije i društva« u tranziciji podijeljen je na tri poglavlja (Sociološko određe-nje sekularizacije, Implikacije procesa sekularizacije i desekularizacije u suvremenom svijetu i Postsocijalistič-ka društva u tranziciji: procesi /de/sekulariziranja). Autor u prva dva daje sažeti ali sveobuhvatni pregled debate o sekularizaciji, koju smatra krajnje kompleksnim fenomenom koji se če-sto pojednostavljuje. Slaže se s Malcomom Hamiltonom, koji smatra da je korijen prihvaćanja ili neprihvaćanja teorije sekularizacije u načinu definiranja religije. Teoretičari koji religiju definiraju prema funkciji (lumanovski rečeno, prema preformansama, odnosno primjeni religije na druge druš-tvene sustave) skloni su odbaciti teoriju sekularizacije, a oni koji je definiraju prema sadržaju, odnosno njezinoj biti (što Luhmann naziva funkcijom ili čistom religijskom komunikacijom o transcendentnom i aspektima koje religijske institucije prisvajaju), skloni su je prihvatiti. No teorija sekularizacije kao »mit koji su sociolozi sakralizirali« (Glasner, citat na str. 22) doživljava sve veće kritike, naročito nakon razvoja teorije racionalnog izbora religije i religijske pluralizacije. Premisu da opadanje važnosti religije slijedi iz razvoja moderniteta i procesa koji ga karakteriziraju (diferencijacije društvene strukture, racionaliza-

No abstract