Institut za etnologiju i folkloristiku, ZagrebU prilogu se otvaraju pitanja načina upletanja ideologije u znanstveni diskurs. Ona se raspravljaju kroz usporedbu dvaju tekstova političke tematike koji razvijaju interes za sport, a metodološki su upućeni na analizu medijskog sadržaja i diskursa. U prvome od njih, promovirano se viđenje kategorije identiteta iščitava kao ideologizacija identiteta, a davanje glasa stanovitim ideologijama, praćeno metodologijom lišenom ikakve interpretacije, tumači se kao oznanstvenjenje ideologije. U drugome pak tekstu, teorijska artikulacija teza i kritička interpretacija građe upozoravaju na mogućnost drukčijega znanstvenog pristupa temama, akterima i događajima s političkim predznakom. Temeljni je, naime, postulat znanstvenog rada proširivanje i produbljivanje znanstvene spoznaje, a ne zagovaranje vrijednosnih sudova, što vrijedi i kad je riječ o visokonarativiziranim tekstovima humanističke provenijencije. Zamućivanje granica među tim načelno različitim orijentacijama može se objasniti kao plod intencije da se znanstveni rad pretvori u instrument neznanstvenih interesa. Takva intencija nalaže pojačanu osjetljivost i unutar hrvatske etnologije i kulturne antropologije, čija se analitičnost i kritičnost ne bi smjele usmjeravati samo na predmet istraživanja, nego i na vlastitu znanstvenost podjednako. Inače raste opasnost da se ideologije iz sfere stvarnosti perpetuiraju u sferi znanosti, odnosno onoga što se za nju izdaje.Ključne riječi: ideologija, identitet, znanost, humanistika, etnologija, sport, politika Sagledavajući društvenu krizu od sredine osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji koja je kulminirala ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao novu realnu danost, Srđan Vrcan, u svojoj studiji o nogometu, politici i nasilju, onodobno je ponašanje i djelovanje nogometnih navijača na ovim prostorima protumačio u kontekstu politike.1 Smjestio ih je time "s onu stranu pojmovnih i interpretativnih okvira glavnih socioloških teoretizacija o suvremenom nogometnom navijaštvu kao masovnoj pojavi" (Vrcan 2003: 80), nalazeći da su etničke tenzije igrale važnu ulogu u politizaciji i mobilizaciji navijača. Sudari su se navijačkih plemena, prema Vrcanu, "intenzivirali, radikalizirali i poopćili" (ibid.: 102), bili su to faktički "pripremni manevri ratnih sukoba koji su polako nastupali" (ibid.: 103).Rat kao laboratorijska situacija za proučavanje navijačkog fenomena i, na drugoj strani, nogometno navijaštvo kao lakmus papir za testiranje ratne zbilje poslužili su i etnologu Ivanu Čoloviću da, slično sociologu Vrcanu, nogometnom malom pričom nadomjesti veliku priču o "istoriji raspada Jugoslavije […] u slavu bogova etničkog nacionalizma" (Čolović 2011: 109). Istražujući novi moment nasilja u ponašanju navijača-huligana u devedesetima, on govori o društveno-politički uvjetovanu prerastanju ritualnog i simboličkog sukobljavanja na stadionima u organizirani odlazak u rat.2 Za razliku od Vrcanova teorijsko-interpretativnog pristupa navijačima i navijačkom nasilju, propitivanja upotrebljivosti posto...

Rad se bavi medijskom eksponiranošću medicinskih stručnjaka, a ujedno i osoba na rukovodećim funkcijama pojedinih državnih institucija – ministra zdravstva Vilija Beroša, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemke Markotić – tijekom epidemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. U istraživačkom fokusu je prvih nekoliko mjeseci javnog djelovanja tih liječnika u okviru Nacionalnog stožera civilne zaštite i ispred zdravstvenog sustava, pri čemu se analizom medijskog narativa nastoji ispitati utjecaj njihove komunikacije s javnošću na stupanj povjerenja koje im građani poklanjaju u doba koronakrize. Na tragu Giddensova i Luhmannova promišljanja povjerenja u kasnoj/refleksivnoj modernosti te primjena njihovih teza u području istraživanja zdravstvene skrbi raspravljaju se utvrđene oscilacije povjerenja i komunikacijski izazovi. Pritom se, uz prepoznavanje međusobne povezanosti fenomena straha, rizika i povjerenja, upozorava na metaprocese medijatizacije i celebritizacije liječničke struke u specifičnim, kriznim društveno-političkim okolnostima.

SAŽETAK U prilogu se analizira fenomen urbanog vrtlarenja u Zagrebu, pri čemu se posebna pozornost posvećuje dvama različitim tipovima vrtova -"divljim" vrtovima nastalima na skvotiranome gradskom zemljištu pojedinačnim inicijativama odozdo i zajedničarskim vrtovima, osmišljenima najčešće od udruga civilnog društva, no čija je institucionaliziranost u konačnici učinak politika odozgo. Kako prvospomenuti vrtovi na različitim lokacijama u Zagrebu postoje već nekoliko desetljeća, a potonji su nastali tek početkom 2013. godine ili su još u nastajanju, pri istraživanju je korišteno nekoliko metoda. Uz etnografski teren u naselju Jarun, obavljen kroz boravke u vrtovima, proučavanje njihova izgleda i bilježenje što se u njima događa te intervjuiranje kazivača, te uz prikupljanje dodatnih informacija pretragom arhivskih materijala, intenzivno je praćena i recentna medijska artikulacija ovog fenomena, i to konzultiranjem televizijskih emisija, novinskih članaka te napisa po internetskim portalima zainteresiranima za ekološku problematiku.S obzirom da je urbano vrtlarenje kao predmet istraživanja na raskrižju različitih humanističkih i društvenih disciplina poput etnologije svakodnevice, urbane sociologije, kulturne geografije i sl., ovaj se prilog teorijski naslanja na raznorodne doprinose, no ujedno i nastoji ponuditi novu okosnicu za promišljanje teme koja u posljednje vrijeme sve više pobuđuje pažnju znanstvene zajednice, ali i šire javnosti. Otuda naglasak na specifičnim aspektima ulaganja u urbane vrtove, ali i na isto tako važnoj izloženosti vrtova -pogledima, provalama, urbanističkim planovima koji ih kane dokinuti -koji su dakako jedno drugim prožeti te povezani s inicijativama vrtlarskih i ostalih zainteresiranih zajednica, kao i s perspektivama samih vrtova.Ključne riječi: urbani vrtovi, zajedničarski vrtovi, etnologija svakodnevice, urbana antropologija, javni prostor, Zagreb. , 52 (2014) 200 (3): 261-277 Sociologija i prostor 262 S o c i o l o g i j a i p r o s t o r Uvodno o urbanom vrtlarenjuKao osoba koja se potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeća iz starog dijela Zagreba preselila u Travno, gdje je, kako sama piše, stanovala u "kućici s vrtićem" u podnožju Mamutice 1 , Dunja Rihtman-Auguštin promišljajući identitet novih naselja i prepoznajući s tim identitetom povezane fenomene kao alternativnu urbanizaciju, spominje postojanje divljih vrtova, odnosno povrtnjaka u tom novozagrebačkom naselju. Ujedno i nudi dijagnozu zašto i kako ti vrtovi ondje nastaju."To što su planeri zaboravili da je dio Novog Zagreba izgrađen na najplodnijem dijelu savske ravnice otkrili su stanovnici novih naselja. Spustivši se s vrtoglavih visina nebodera, građani su se vratili zemlji, tj. zapuštenom zemljištu, koje je urbanistički plan namijenio tko zna čemu. Počeli su prekapati male parcele, tek dvije, tri lijehe i zasadili ih povrćem" (Rihtman-Auguštin, 1988.:99).Alternativno oblikovanje prostora u novim naseljima, u vidu prisvajanja i korištenja zemljišta, nešto što je svojedobno konotiralo nered, primitivizam i nekult...

This paper is based on research into narratives surrounding the work of (micro)celebrities in Croatia. The analysis comprises written materials dedicated, in various degrees, to different aspects of work as it is performed in Croatian celebrity culture, such as space, time, intensity, character, and value of the work in question; published in newspapers and weeklies or posted on web portals during 2018 and the first half of 2019. Micro-celebrities occupy a special place within celebrity culture, characterized not only by lesser fame and public recognition compared to traditional celebrities, but also by different avenues leading to the acquisition of this particular status.

No abstract