Mediating Sexual Citizenship: Neoliberal Subjectivities in Television Culture is a collection of case studies dealing with neoliberal framing of gendered and sexual contemporary citizenship. The authors situate their analysis in the current landscape of television production as well as in the scholarly work dealing with the issues of gender and sexuality in television culture and otherwise.As they point out in the introduction of the book, contemporary television of the 21st century must be understood through the lens of technological changes in television transformation, which created divergent ways of constructing narratives, distributing them across various platforms, and finally, making space for new ways of consuming television content. Transformation by divergence has not become evident solely in the technological extent of creating content, but it also affected the ways of storytelling. Television narratives are no longer bound to formulas used in network television, intended for industrial-like production and mass viewership. This opened up space for experimental ways of constructing storytelling as well as engaging in more complicated representations, especially those concerning gender and sexuality. In the introductory note of the book, the authors are aiming for perspective of television as a site of cultural discourse but also as a highly commercial product.Conceiving television as both a cultural and commercial product enables the authors to explore its connection to neoliberalism in two ways. Neoliberal ideologies are, above all, visible in the transformation of television system as it became dispersed through various platforms and is now tailored for individualized consuming practices. Neoliberal framing is then also evident through

No abstract

Teme roda i seksualnosti u obrazovnom kontekstu zbog političke instrumentalizacije povremeno su prisutne u javnom diskursu, ali su istraživački nedovoljno zastupljene. To osobito vrijedi za izvorna i kritički usmjerena istraživanja koja bi utvrdila kako obrazovne institucije u Hrvatskoj pridonose društvenoj nejednakosti queer osoba. Ovim se člankom pokušava nadomjestiti ta podzastupljenost teorijskom raspravom o konceptualizaciji roda i seksualnosti kao međuovisnih osobnih i društvenih procesa i to prikazom rezultata istraživanja u kojem je taj pristup korišten. Kako dosadašnje spoznaje u međunarodnom kontekstu pokazuju, obrazovne institucije imaju aktivnu ulogu u procesima marginalizacije osoba nenormativne queer rodne i seksualne orijentacije, zato je nužno razumijevanje obrazovne svakodnevice kao izvora znanja o tim procesima kroz promišljanje isprepletenosti roda i seksualnosti. Ta isprepletenost u svrhu istraživanja društvene nejednakosti nastale na temelju rodne i seksualne različitosti mora teorijski i istraživački povezati sociologiju, queer teorije te kritičku i institucionalnu etnografiju. Na taj se način uspostavlja cjeloviti teorijski i metodološki pristup koji je korišten u istraživanju srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovnog iskustva queer osoba u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da obrazovne institucije imaju posredničku ulogu u stvaranju nejednakosti na temelju rodnih i seksualnih različitosti. Obrazovne su institucije ponajprije prostor koji privilegira heteroseksualnost i heteronormativnost, dok su queer izričaji roda i seksualnosti s jedne strane predmetom javnog označavanja i stigmatiziranja, a s druge strane predmetom prisiljavanja na privatnu i skrivenu sferu. Ne/vidljivost i ne/prihvaćanje nenormativnih rodnih izričaja i seksualnosti za queer osobe u hrvatskom obrazovnom kontekstu predstavlja trajan proces pregovaranja između institucionalnih i osobnih domena djelovanja.