Tinitus je percepcija zvuka u odsutnosti vanjskog izvora zvuka. U većini slučajeva tinitus je prisutan uz istovremeno oštećenje sluha. Cilj istraživanja bio je utvrditi učestalost, vrstu i stupanj oštećenja sluha u pacijenata sa subjektivnim tinitusom te analizirati karakteristike tinitusa u odnosu na oštećenje sluha. Analizirali smo audiometrijske, otoskopske nalaze i medicinske izvještaje 1046 pacijenata, 573 muškaraca (54.8%) i 473 žena (45.2%), u dobi od 19 do 89 godina. Pacijenti su pregledani na Odjelu za otorinolaringologiju Gradske opće bolnice “8-mi Septemvri”, Skoplje, Republika Makedonija, u razdoblju od siječnja 2014. do listopada 2015. Statistička analiza podataka provedena je hi-kvadrat testom uz razinu značajnosti p<0.05. Većina pacijenata bili su muškarci u dobi od 60 do 69 godina (13.4%), ali nije bilo značajne razlike u distribuciji po dobi i spolu (p=0.156). Prevalencija gubitka sluha kod pacijenata s tinitusom bila je 91.9%. Većina pacijenata imala je bilateralni zamjedbeni gubitak sluha (58.2%), uglavnom na visokim frekvencijama (p<0.00001), te su opisivali svoj tinitus kao piskavi zvuk. Bilateralni tinitus bio je najčešće prisutan (59.4%), nakon čega slijedi lijevi jednostrani tinitus (22.8%). Akustična trauma i gubitak sluha izazvan bukom bili su prisutni u 27.8% svih otoloških stanja. Kod većine pacijenata sa subjektivnim tinitusom bio je prisutan neki stupanj gubitka sluha. Bilateralni, visoko frekventni tinitus i bilateralni zamjedbeni gubitak sluha, uglavnom na visokim frekvencijama, bili si najčešći nalazi. Akustična trauma i gubitak sluha izazvan bukom bili su najčešća otološka stanja, a tinitus izazvan bukom bio je najčešći tip tinitusa.

No abstract