No abstract

Promicanje duhovnoga, moralnoga, društvenoga i kulturnoga razvoja mladih zadaća je koja se provodi putem odgojno–obrazovnih i drugih društvenih institucija. Cilj ovoga istraživanja bio je identificirati koje su vrijednosti učenici osnovnoškolskoga uzrasta iskazali svojim likovnim radovima objavljenima u zbornicima temeljem natječaja Susret dječjega duhovnoga, književnoga i likovnoga stvaralaštva “Stjepan Kranjčić” od 2012. do 2021. godine.

Ovo istraživanje donosi sintezu iskazanih vrijednosti tekstova hrvatskih osnovnoškolaca u literarnim radovima poezije, proze i igrokaza na natječaju za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj pod nazivom Susreti hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva »Stjepan Kranjčić« skraćeno nazvan »Dječji Kranjčić«. Analizirane su vrijednosti u prvih deset zbornika najuspjelijih radova natječaja (2012. – 2021.). Provedena je kvantitativna i kvalitativna analiza podataka. Za potrebe kvantitativne analize vrijednosti rabljen je protokol koji je sadržavao sedam klasificiranih kategorija vrijednosti i njihove potkategorije. U postupku obrade podatka kvantitativnom analizom rabile su se statističke procedure određivanja frekvencija i postotaka, utvrđen je broj objavljenih dječjih književnih radova u svih deset zbornika prema godini objavljivanja, kao i zastupljenost kršćanskih i univerzalnih vrijednosti u dječjem literarnom radu te učestalost pojedinih vrijednosti u potkategorijama. Kvalitativnom analizom sadržaja dječjega književnog stvaralaštva identificirane su vrijednosti koje se promoviraju u trima navedenim književnim rodovima. Na uzorku od 599 objavljenih radova (poezija 270, proza 275, drama – igrokaz 54), zaključuje se da su osnovnoškolci najviše iskazali duhovne vrijednosti poput pobožnosti i svetosti te istinske vjere, što potvrđuje istraživačku hipotezu, dok su na drugom mjestu preferirane univerzalne vrijednosti: ljubav, obitelj, domovina, dobrota. Istraživanje upućuje na odličan primjer suradnje škole i udruge, koje djelujući zajedno mogu imati iznimnu ulogu u razvoju pozitivnih vrijednosti u odgoju hrvatske mladeži.

Hrvatska nastava u inozemstvu organizira se od 90-ih godina prošloga stoljeća za djecu i mlade hrvatskih iseljenika u svrhu učenja i njegovanja materinskoga jezika i hrvatske kulturne baštine. Brojne su specifičnosti odgojno-obrazovanog djelovanja u okviru Hrvatske nastave u inozemstvu, međutim, u hrvatskoj se znanstvenoj i stručnoj literaturi vrlo malo pisalo o načinu organizacije i posebnostima koji takav oblik nastave nosi. Stoga će se u ovome radu prikazati okvir ustroja Hrvatske nastave u inozemstvu, a izdvajanjem poslova učitelja i koordinatora, kao nositelja Hrvatske nastave u inozemstvu, ukazati na sve njezine posebnosti. Kako bismo zaključili o trenutnom položaju Hrvatske nastave u inozemstvu, u radu će se prezentirati i usporediti broj učitelja i nastavnih mjesta u zadnjih pet godina u svim zemljama gdje je ona organizirana. Dostupni podatci nadležnoga Ministarstva o broju nastavnih mjesta i učitelja otkrivaju porast broja nastavnih mjesta u Europi i svijetu, kao i porast broja učitelja u zadnjih pet godina, što dodatno naglašava važnost Hrvatske nastave u inozemstvu i potrebu pridavanja veće pozornosti takvoj nastavi ‒ kako od strane nadležnih institucija, tako i od znanstvenika, pa i šire javnosti.