The research aim was to determine the influence of different organic and mineral fertilization treatments and post-harvest treatments on the content of nitrogen and crude proteins in the edible part of beetroot (Beta vulgaris var. conditiva). A field trial (2003-2005) was set up in a hilly part of Croatia according to the Latin square method with four types of fertilization (control, 50 t ha-1 stable manure, 500 and 1000 kg ha-1 NPK 5-20-30), while treatments involved harvested fresh beetroot and stored fresh beetroot. The highest dry weight (DW) content was determined in climatologically favourable 2004 (average 14.8% DW) and in the treatment with 1000 kg ha-1 NPK 5-20-30 (15.6% DW) in harvested beetroot. In 2004 and 2005, the highest levels of nitrogen and crude proteins in harvested beetroot were determined in the treatment with 1000 kg ha-1 NPK 5-20-30 (2.41 and 2.43 g N kg-1 in fresh weight and 15.07 and 15.21 g crude proteins kg-1 in fresh weight, respectively). Regardless of fertilization treatment or studied year, nitrogen and crude protein contents were higher in stored than in harvested beetroot, by 12% on average. The lowest crude protein content was determined in treatment with stable manure what confirmed that protein content decreased by organic fertilization. It can be concluded that beetroot lost some water during the storage period, which increased its content of nitrogen and crude proteins in fresh weight and thus increased the nutritional quality of beetroot as a functional food.

No abstract

The aim of the study was to determine the effect of a live mycorrhizal vaccine on the dynamics of grapevine’s plant nutrient supply. The experiment was performed on the Graševina variety (Vitis vinifera L.), grafted on an SO4 rootstock in the conditions of the Kutjevo Vineyards. The training system was Guyot, with a 10‐bud load. In the root system’s immediate vicinity, 20 ml of mycorrhizal suspension containing approximately 2,000 propagation units of a live mycorrhizal mycelium were inoculated. From the viticultural aspect, the research was conducted in two climatically very different years. The first research year (2014) was characterized by an abundant precipitation and less sunny days, resulting in a later technological grape maturity, amounting to 34 days when compared to the year 2015, which was extraordinarily warm and arid during the grape ripening period. In both research years, in the conditions of the soil’s low supply with the organic matter, phosphorus, and potassium, a mycorrhizal symbiosis influenced the higher content of phosphorus and potassium in the Graševina’s dry leaf matter. In a year experiencing more precipitation and less heat, a higher nitrogen content was found in the vine leaves manifesting a mycorrhizal symbiosis. In the dry and warm conditions, the calcium content was increased during the entire period of grape ripening, and a justifiably higher content of zinc, manganese, and iron was found in the period immediately preceding a technological grape ripeness. A positive influence of mycorrhiza on the yield, sugar content, and total acidity was not determined.

Humus ima specifičnu, višestruko pozitivnu ulogu u fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim značajkama tla. Doprinosi formiranju stabilnih agregata, strukturi tla, aeraciji, poboljšanju ritma infiltracije i povećanju kapaciteta skladištenja vode. Kao skladište za biljna hraniva ujedno je izvor plodnosti tla. Također, služi kao pufer protiv brzih promjena reakcije tla (pH) i djeluje kao izvor energije za mikroorganizme u tlu. Uvažavajući gore iznijeto, kao i činjenicu da trajni nasadi (voćnjaci i vinogradi) na istoj površini ostaju dugi niz godina te da je potrebno žurno formirati tratinu u međurednom prostoru, poznavanje razine humusa u tlima namijenjenim za podizanje voćnjaka i vinograda je od izuzetne važnosti. Temeljem analiza cca četiri tisuće uzoraka tla (računajući oranični sloj 0-30 cm i podoranični sloj 30-60 cm) iz 16 županija Republike Hrvatske, utvrđena je količina humusa. Uzorci tla uzeti su u periodu od 2000. do 2006. godine , tj. u vrijeme kad se krenulo u znatnije podizanje voćnjaka i vinograda, popraćeno poticajima za podizanje trajnih nasada (Biško i sur., 2005a.; Biško i sur. 2005b.). Količina humusa određena je metodom po Tjurinu (Škorić i Seretić 1966.). U konačnici, izračunate su i prosječne vrijednosti (% humusa) oraničnog i podoraničnog sloja tla što čini ukupno 2.038 uzoraka i predstavlja isto toliko proizvodnih površina sa kojih su uzeti prosječni uzorci. Prosječne vrijednosti količine humusa po pojedinoj županiji kretale su se od 1,53 % u Virovitičko-podravskoj do 3,32 % u Primorsko-goranskoj županiji. U ostalim županijama utvrđene su sljedeće prosječne vrijednosti humusa: Koprivničko-križevačka 1,54 %, Požeško-slavonska 1,62 %, Vukovarsko-srijemska 1,63 %, Bjelovarsko-bilogorska 1,78 %, Brodsko-posavska 1,80 %, Zadarska i Međimurska 2,01 %, Sisačko-moslavačka 2,13 %, Istarska 2,15 %, Zagrebačka 2,22 %, Krapinsko-zagorska 2,23 %, Karlovačka 2,44 %, Šibensko-kninska 2,74 % i Ličko-senjska 2,89 %. Utvrđene vrijednosti uspoređene su s Izvješćem Europskog ureda za istraživanje tala (Br. 15) Europske Komisije: „Organic Matter in the Soils of Southern Europe”, Zdruli i sur., 2004.

Kemijski sastav ploda maraske u klimatski dvije različite godine UvodVišnja maraska (Prunus cerasus var. Marasca) u Dalmaciji se uzgaja više od pet stoljeća. Kroz povijest njezino ime se najviše povezuje uz liker Maraschino, čija proizvodnja datira s početka 16. st. Prema pomološkoj klasifikaciji ubraja se u višnje malog lista, obojanog soka i mekanog mesa (Vrsaljko, 2010). Njen je uzgoj povijesno ograničen na područje srednje i sjeverne Dalmacije, od Makarske do Zadra, uključujući otoke Brač i Hvar, te u Dalmatinskoj zagori, područje oko Sinja i Drniša te područje Benkovca (Medin, 1971). Iako se maraska može uzgajati i u hladnim krajevima te na većim nadmorskim visinama, kvalitetu ploda, tj. visoki sadržaj suhe tvari i šećera, te svoju specifičnu aromu postiže samo u toplijim i sušim krajevima, do pretežno 200 metara nadmorske visine (Medin, 1989). Nutritivna i biološka svojstva ploda formirana su količinom i odnosom među komponentama kemijskog sastava (organski i anorganski spojevi). Na kemijski sastav ploda pored genetskih karakteristika, značajan utjecaj ima geografsko područje, agrotehničke i agrokemijske mjere i zahvati, uvjeti dozrijevanja, transport, skladištenje, obrada i stupanj zrelosti te klimatske značajke područja (Pedisić i sur., 2007). Maraska ima veću ukupnu kiselost, puno veći udio suhe tvari (17-26%) te nešto veći udio ukupnih šećera (11-16%) u odnosu na druge sorte višanja, ovisno o klimatskim uvjetima u vrijeme zriobe. Prema Ćosiću (1993), pH vrijednost maraske je oko 3,5. Zbog visokog sadržaja vitamina, minerala te naročito polifenola među kojima se ističu antocijani, smatra se voćem visoke biološke vrijednosti koje ima izražena antioksidacijska, antimikrobna, antikancerogena i druga svojstva ). Crvena boja ploda maraske potječe od biljnih pigmenata antocijana, polihidroksi spojeva Sažetak Višnja maraska (Prunus cerasus var. Marasca) jedna je od najznačajnijih voćnih vrsta Dalmacije, još od 16 stoljeća od kada datira i proizvodnja poznatog likera Maraschino. Areal rasprostranjenosti maraske ograničen je uglavnom na dio područja sjeverne i srednje Dalmacije od Zadra do Makarske, gdje klima i tlo omogućuju postizanje visoke kvalitete ploda i specifične arome. Provedena istraživanja imala su za cilj utvrditi fizikalno-kemijske parametre (ukupnu suhu tvar, vodotopivu suhu tvar, ukupnu kiselost, udio mesa i koštica), ukupne polifenole i antocijane te antioksidativni kapacitet u plodu višnje maraske u dvije klimatski različite godine (2012 i 2013), na plantaži "Vlačine" (Zadar). Značajno veće vrijednosti ukupne suhe tvari, ukupnih polifenola i antioksidativnog kapaciteta utvrđene su u 2012., dok su veće vrijednosti ukupnih kiselina i antocijana utvrđene u 2013. godini, što se može dovesti u svezu s većim količinama oborina i nižim temperaturama u fazi zriobe plodova u 2013. godini. Značajno niže vrijednosti antocijana u 2012. u odnosu na 2013. godinu mogu se objasniti ekstremno visokim temperaturama u fazi zriobe u 2012. godini, koje prema literaturnim navodima mogu smanjiti količinu antocijana i ...