Fakultet za projektni i inovacioni menadžment, Beograd trategijski menadžment svoju evoluciju proživljava poslednjih 50tak godina. U tom vremenskom periodu strategijski menadžment je prešao put od tehnike dugoročnog planiranja do veoma značajne specijalizovane menadžment discipline. Počeci strategijskog menadžmenta vezuju se za početak šeste decenije 20. veka i njegov razvoj teče paralelno sa razvojem različitih pristupa u definisanju strategije. Autori objašnjavaju specifičnosti prelaska strategije iz ,,čisto" vojnog u komercijalni ambijent. U radu su date osnovne teoretske odredbe vezane za istorijsku genezu menadžmenta, sa posebnim osvrtom na strategijski menadžment, takođe objašnjeni su i osnovni sadržaji i funkcije strategijskog menadžmenta, kao i specifičnosti njegove primene u jednom vojnoorganizacionom sistemu, konkretno sistemu odbrane Republike Srbije.

Nakon prezentiranja kratkoga povijesnoga konteksta, rad daje prikaz međunarodnih nastojanja posljednjih nekoliko desetljeća na integraciji žena u oružane snage. Suočivši se s prilično raznolikom praksom i različitim povijesnim iskustvima i opterećenjima, nastojanja na integraciji žena u oružane snage, koja su vodili ili usmjeravali Ujedinjeni narodi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju te mnoge druge međunarodne regionalne organizacije, postala su vrlo vidljiv i moćan vid borbe za ravnopravnost žena te za promicanje rodno osviještene politike. Hrvatska je pokazala deklaratornu, a donekle i stvarnu privrženost globalnim nastojanjima za pomacima u integraciji žena u oružane snage i poboljšanju njihova ukupnog položaja. Iako su općenito postignuti značajni pomaci, brojne prepreke potpunoj ravnopravnosti žena postoje i dalje. Nacionalna implementacija izrazito je šarolika po svojim dometima, dok zadnjih godina sve više jačaju i trendovi koji zagovaraju regresiju u tom smislu.

Namjera autora članka je upoznati hrvatsku akademsku i stručnu javnost sa specifičnim oblikom diplomacije – vojnom odnosno obrambenom diplomacijom. prvi odjeljak članka posvećen je diplomaciji kao sastavnom dijelu međunarodnih odnosa kao grane politologije, odnosno razlikovanju diplomacije od diplomatskih studija, drugi povijesti vojne i nastanku obrambene diplomacije, treći njenim zadaćama i osobitostima u 21. stoljeću, četvrti terminološkim nedoumicama između vojne i obrambene diplomacije, dok je posljednji odjeljak posvećen razvoju vojne diplomacije u republici Hrvatskoj. autori zaključuju da je diplomacija dio međunarodnih odnosa kao grane politologije, ali i to da međunarodni odnosi ne polažu monopol na diplomaciju, dok analizom definicija i zadaća diplomacije čiji su glavni akteri vojni ili obrambeni izaslanici, autori zaključuju da vojna diplomacija i obrambena diplomacija predstavljaju dvije faze razvoja vojno/obrambene diplomacije. Zbog promjene njezinih osnovnih zadaća, do pada berlinskog zida 1989. obavještajne aktivnosti bile su prioritetna djelatnost vojne diplomacije, dok je u poslijehladnoratovskom razdoblju težište obrambene diplomacije na unapređenju odnosa, partnerstvu i suradnji među državama, stoga je tijekom 1990-ih došlo do promjene naziva diplomacije. vezano za republiku Hrvatsku, autori smatraju da se iz povijesnih i tradicionalnih razloga i dalje koristi termin vojna diplomacija, iako se pod tim imenom obavljaju zadaće obrambene diplomacije.