This paper seeks to explore the notion of “island time” as a metaphor for addressing the multiple island temporalities emerging in the community of Sali, the biggest settlement on the southern shore of Dugi otok. In general, temporalities are conceived as the mode and the rhythm of being, entangled within the thick web of social, cultural, spatial, economic, gendered, and ideological transformations. The concept of “multiple temporalities”, inspired by the time studies and the anthropology of thime theoretical framework, points to the processes of diverse temporal frames and rhythms overlapping, intertwining, and coexisting. The focus of this paper is on the emergence of linčarnica, a triangular slope in the port of Sali. Based on ethnographic research, the paper will address the problems involved in the social and cultural creation of “island time”, popularly known as time moving at a slower pace. By problematising the concept of temporality at the crossroads of Mediterranean studies, island studies, time studies, and Balkan studies, the paper will address questions of specific, island-triggered, and socially performed atmospheric “island time” rebranded for the purpose of tourism and imagined within the specific cultural and social milieu of Dalmatia.

The article addresses the transformations of urban public space in contemporary Croatia. It tackles the issue of responsibility related to city-making processes. It raises the question of what and who makes a public space public. The analysis is based on ethnographic case studies conducted in the European Square in Zagreb and Sea Organs in Zadar. Despite their previous marginality, both places function as places of gathering but also as spaces whose publicness i renegotiated between diverse agents.

Odjel za etnologiju i antropologiju, Sveučilište u ZadruU radu se analiziraju migracijski procesi na otoku Olibu, koji je veći dio svoje povijesti bio prostorom intenzivnog iseljavanja u prekooceanske zemlje. Poseban naglasak stavljen je na povratne migracije otočana koji nakon višegodišnjeg izbivanja odlučuju svoje umirovljeničke dane provesti na Olibu. Kulturne implikacije povratnih migracija manifestiraju se upisivanjem američkog iskustva povratnika u ruralni prostor dalmatinskog otoka. U kontekstu navedenih promjena, autori propituju različite vizije identiteta otoka: od romantiziranih slika olipske prošlosti do recentnih kulturnih transformacija nastalih kao posljedica migracija. S obzirom na izmijenjenu sliku otočnog identiteta autori propituju poimanje identiteta temeljenog na pripadnosti otoku pri čemu pripadnosti pristupaju u širokom rasponu značenja: od doslovne zičke pripadnosti do simboličke pripadnosti olipskom društvenom prostoru. UVODPristanak na Olib nakon višesatne plovidbe trajektom nije predstavljao samo kraj putovanja ni dolazak u već toliko puta opjevani raj "zemlje s tisuću otoka". Uobičajenu sliku autohtonog dalmatinskog krajobraza začinjenu evokacijama stoljetnih maslinika, škrte zemlje i bogate kulturne baštine te reprezentiranu ovjerenim obrascima medijske turističke propagande, doživjeli smo drukčijom od njezine često nametnute predodžbe. Očekivana slika Dalmacije na Olibu rasplinula se uslijed migracijskim iskustvom obilježene prošlosti i sadašnjosti oto-

Cilj je članka analizirati Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj