Globalno siromaštvo jedan je od najtrajnijih problema u međunarodnim odnosima. Postoji niz dobro razrađenih teorija u politologiji i političkoj filozofiji koje razmatraju ovaj problem. Zagovornici kozmopolitskih teorija međunarodne distributivne pravednosti smatraju da su naše dužnosti prema globalno siromašnima iste kao prema siromašnima u našim domaćim društvima. U prvom dijelu članka upozoravamo na neke slabosti jedne varijante ovoga pristupa. U drugom dijelu članka branimo Rawlsov pristup međunarodnoj distributivnoj pravednosti, prema kojemu imamo dužnost pomoći opterećenim društvima da uspostave pravedne institucije koje mogu štititi temeljna ljudska prava vlastita stanovništva. Ova dužnost pomoći dopunjena je dvjema dodatnim mjerama kako bi se odgovorilo na hitnost problema globalnoga siromaštva.Ključne riječi: globalno siromaštvo, distributivna pravednost, ljudska prava, načelo razlike Tvrtko Jolić, Institut za filozofiju, Ulica grada Vukovara 54/IV, 10 000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: tvrtko@ifzg.hr Distribucija materijalnih dobara predmet je intenzivne rasprave unutar političke filozofije i političke teorije. Unatoč brojnim razlikama između pojedinih teorija distributivne pravednosti, sve one donedavno su dijelile zajedničku pretpostavku, prema kojoj se i ono što se distribuira -bez obzira na to bili to resursi, primarna dobra, blagostanje, sposobnosti ili moguć-nosti -i oni kojima se distribuira nalaze unutar istoga društva. Štoviše, John Rawls u uvodnom dijelu svoje knjige A Theory of 713

Vuk-Pavlovićeva filozofija povijesti usko je povezana s njegovim shvaćanjem kulture kao dinamičkog procesa u kojemu se povijesne epohe izmjenjuju ovisno o trenutnoj snazi sukobljenih svjetonazora. Razmatrajući primjere svjetonazorskih sukoba (nominalizam naspram realizma, individualizam naspram kolektivizma, sloboda naspram jednakosti), pokušat ćemo doći do boljeg razumijevanja povijesnog procesa kako ga shvaća Vuk-Pavlović. U radu će se razmotriti uloga koju Vuk-Pavlović pripisuje povijesti i predaji za oblikovanje društvenog života. Iako se ne može reći da je Vuk-Pavlović izložio cjelovito razrađenu teoriju filozofiju povijesti, u radu je pokazano da njegove postavke o naravi povijesnih procesa i čovjekova odnosa prema povijesti pružaju oslonac za dublje razumijevanje dinamike sukoba unutar suvremenih političkih zajednica.

Cilj je ovoga rada istražiti ulogu nedržavnih aktera u oblikovanju etičkih načela za uređenje međunarodnih odnosa. Za razliku od drugih teorija koje kao glavne subjekte međunarodnih odnosa uzimaju države, u ovom radu razmatramo važnost perspektive nedržavnih akteranevladinih organizacija, međunarodnih organizacija i korporacija -u stvaranju međunarodnoga normativnog okvira. Služeći se modelom suvremenih kontraktualističkih teorija, u kojemu uz države o etičkim načelima odlučuju i nedržavni akteri, dolazi se do potpunijeg razumijevanja uloge i značenja ljudskih prava u međunarodnim odnosima.Ključne riječi: etika međunarodnih odnosa, nedržavni akteri, skupni djelatnici, kontraktualizam Tvrtko Jolić, Institut za filozofiju, Ulica grada Vukovara 54, Glavnu ideju svoje verzije kontraktualizma Scanlon iznosi u sljedećoj često citiranoj tvrdnji:[D]jelovanje je pogrešno ako bi njegovo izvođenje u određenim okolnostima zabranjivao bilo koji skup načela za opće reguliranje ponašanja koji nitko ne bi mogao razložno odbaciti kao temelj za informirani, neprisiljeni, opći sporazum.

Kruno Krstić poznat je po doprinosima s područja istraživanja hrvatske filozofije i filozofije jezika, no njegov doprinos političkoj filozofiji nije do sada naišao na veći odjek. U ovom članku razmotrit ćemo neka od stajališta iz njegove rasprave »Narod, država, nacionalizam« objavljene u časopisu Hrvatska smotra 1944. godine i kao posebni otisak 1945. godine. U prvom dijelu pokušat ćemo smjestiti Krstićev ogled u kontekst rasprava o narodu i naciji koje su se u njegovo vrijeme vodile u okviru hrvatske političke misli i utvrditi moguće struje mišljenja koje su utjecale na Krstićeve stavove i na način kako obrađuje tu temu. U drugom dijelu iznijet ćemo njegova shvaćanja o »kriterijima narodne posebnosti«. U trećem dijelu posebno ćemo obrazložiti i etički razmotriti Kristćev pojam »suživljavanja«, koji se u Krstićevoj misli ističe kao normativni temelj i nacionalne države i prisnih odnosa unutar nacije. Nakon što, u četvrtom dijelu, utvrdimo normativno gledište u pozadini Krstićevog sociološkog pristupa, u posljednjem ćemo dijelu usporediti Krstićevu poziciju s nekim istaknutim povijesnim i suvremenim gledištima o naciji i nacionalizmu u političkoj filozofiji.