No abstract

No abstract

U radu se istražuje pojam regionalizma i zastupanje podregionalnih identiteta u regional institutional-setting. Glavno je istraživačko pitanje usmjereno na otkrivanje idealne veličine političkih regija te kako bi unutar institucionalnog ustroja pojedinih regija valjalo zastupati različite podregionalne identitete. To se uglavnom odnosi na zastupnička tijela kao glavne demokratske institucije zastupničke demokracije. Je li moguće očuvati zaseban podregionalni identitet unutar veće regije ili će se on u potpunosti uklopiti u širi regionalni identitet? Na koji su način podregionalni identiteti dosad bili zastupljeni u institucionalnom ustroju širih regija? Za Hrvatsku su ova pitanja od posebne važnosti s obzirom na opetovane i neuspjele pokušaje provođenja teritorijalnoga preustroja mezo razine lokalne samouprave (županija), te pokušaja okrupnjivanja županija njihovim preustrojem u regije i popraćenih većim stupnjem decentralizacije. Znanstvena zajednica i šira javnost zalažu se za preustroj 20 županija u manji broj (uglavnom pet) većih i snažnijih regija, no tome se protive interesne skupine povezane s postojećim županijskim ustrojem, uključujući lokalnu političku elitu. U radu se nastoji objasniti kako odgovoriti na neka snažnija protivljenja potencijalnom spajanju, tj. amalgamaciji područja različitih i diosinkrastičkih kulturnih, političkih, povijesnih i društveno-ekonomskih baština u jednu veću regiju. Usporedno se analizira zastupanje podregija u odabranim europskim zemljama kako bi se predložilo moguće rješenje, a analiziraju se parlamenti i zastupanje podregija u Škotskoj, Walesu, Engleskoj i Poljskoj. Rad se sastoji od pet cjelina. Uvod slijedi analiza međusobne povezanosti regionalizma kao političke ideologije i regionalizacije kao pokušaja uvođenja regija u institucionalni ustroj države. Treći se dio bavi zastupanjem podregija i stvaranjem identiteta kao važnim aspektom regionalizacije, te stvaranjem krupnijih političkih regija koje sadrže veći broj lokalnih zajednica s često izraženijim podregionalnim političkim i društvenim identitetom. U četvrtome se dijelu opisuje nastojanje hrvatskoga društva uz potporu brojnih društvenih aktera (npr. znanstvene zajednice, medija, šire javnosti i pojedinih manjih političkih stranaka) da se provede preustroj sadašnjeg sustava županija jer ga se drži previše fragmentiranim i neprikladnim za obavljanje zadataka na razini regionalne samouprave. Završni dio povezuje argumente razrađene u prethodnim dijelovima te opisuje glavne korake koji bi mogli dovesti do preustroja županija u Hrvatskoj. Opisuje se kako inovativne promjene u institucijama i usmjeravanje razlika među podregijama u regionalno zastupničko tijelo mogu dovesti do pomaka prema definiciji regionalizacije kao regionalnih prostora. Prema toj definiciji podregije poput Istre ili Rijeke spoznati će međusobne sličnosti kao i sličnosti sa susjednim regijama. Time bi ideja amalgamacije podregija u veću i uspješniju mezo regiju postala logičnom.

No abstract

No abstract