Povodom trideset godina izlaženja časopisa Migracijske i etničke teme (do 2000. izlazio je pod nazivom Migracijske teme: časopis za istraživanje migracija i narodnosti) smatramo važnim i potrebnim na jednome mjestu dati pregled radova objavljenih u časopisu od početka izlaženja 1985. do posljednjeg broja u 2014. Najvažniji cilj ove bibliografije jest upoznati znanstvenu i stručnu javnost, a pogotovo nove istraživače, s temama obuhvaćenima ovim časopisom te omogućiti jednostavniji pristup časopisu i lakše korištenje njime. Bibliografija je selektivna. Uključeni su znanstveni radovi (izvorni znanstveni rad, prethodno priopćenje i pregledni rad), stručni radovi, izlaganja sa znanstvenog skupa, tribine, rasprave, osvrti i bibliografije, a nisu uvršteni prikazi ni recenzije knjiga i časopisa (tj. radovi iz rubrika Knjige, Prikazi i recenzije, Prikazi, Iz stranih časopisa i Film), kao ni uvodnici, sjećanja, in memoriam i osvrti na skupove (u rubrikama Osvrti i Skupovi). Svi su radovi dostupni na Hrčku-portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske.

Fenomenom migracija bave se različite znanstvene discipline (sociologija, demografija, povijest, antropologija, socijalna geografija, ekonomija, politologija i dr.). Multidisciplinarnost upućuje na kompleksnost fenomena migracija, kojemu se sve više pristupa i interdisciplinarno s obzirom na njegov utjecaj na različite društvene, političke i ekonomske odnose. »Izbjeglička/migrantska kriza« 2015. godine i suvremeno iseljavanje iz Hrvatske ojačali su znanstveni interes za migracije te postmigracijske procese. Cilj ove bibliografije jest znanstvenoj i stručnoj javnosti dati pregled znanstvenih radova o različitim aspektima migracija dostupnih na portalu Hrčak. Bibliografija je podijeljena u tematske cjeline koje su određene pregledom radova, ali nisu hijerarhijski strukturirane (npr. integracija jest dio migracijske politike, ali zbog broja i fokusiranosti radova na samo taj aspekt migracijske politike izdvojena je kao posebna tema). Bibliografija je napravljena neposrednim uvidom u cjelovite članke (de visu) dostupne na Hrčku – Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa. Hrčak je središnji portal koji na jednome mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise te časopise za popularizaciju znanosti i kulture koji nude otvoreni pristup svojim radovima. Započeo je s radom 2006. i na njemu se trenutačno nalazi 499 časopisa, od kojih manji dio više nije aktivan. Na Hrčku je do sada ukupno objavljeno nešto više od 228.000 radova s cjelovitim tekstom. Bibliografijom je obuhvaćeno razdoblje od 2009. do 2019. te se navode radovi iz 109 časopisa. Bibliografija je selektivna i uključeni su samo znanstveni radovi kategorizirani kao izvorni znanstveni rad, prethodno priopćenje i pregledni rad. Nisu uključeni stručni radovi, izlaganja sa znanstvenog skupa, tribine, rasprave, osvrti, bibliografije, prikazi knjiga i dr. Radovi obuhvaćeni bibliografijom objavljeni su na različitim jezicima: hrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom, srpskom i dr.

Od osamostaljenja Hrvatske hrvatsko je društvo antagonizirano oko pitanja jugoslavenske prošlosti. Točka prijepora oko koje je društvo podijeljeno u dva gotovo nepomirljiva tabora odnosi se na interpretaciju događaja nakon Drugog svjetskog rata i masovne likvidacije pripadnika poražene vojske Nezavisne Države Hrvatske koja je započela njihovom predajom kod Bleiburga u Austriji, poznatih kao bleiburška tragedija. Te su likvidacije u Jugoslaviji pod vlašću Komunističke partije bile svojevrstan tabu, ali ih je hrvatska antijugoslavenska emigracija, povezujući ih s gubitkom “domovine” iz pozicije egzila, konstruirala kao kulturnu traumu. Ovaj rad usredotočen je na analizu narativizacije bleiburške tragedije kojom se proizvode emocije, konstruira ideološka fantazma te stvaraju značenja tih poslijeratnih događaja kao točke zajedničkog sjećanja hrvatske političke emigracije. Analiza se temelji na člancima koji se bave tom tematikom u časopisu Hrvatska revija u vrijeme kada ona izlazi u Argentini. Također se propituje način na koji tako strukturirana kulturna trauma, ušavši u hrvatski javni prostor revizijom zajedničkih sjećanja, antagonizira društveno polje.

No abstract

Given their role in the preservation and protection of an authentic and credible trace of the past (documents) and, consequently, national identity, archives are considered places of choice for interpreting and representing shared memory and the past. Emphasising authenticity and credibility frames archives as seemingly neutral institutions in terms of politics and ideology. However, the trace that provides an insight into the “truth and knowledge” of our (individual and collective) past “that makes us what we are” needs to be questioned. Since the archiving procedure is based on the processes of inclusion and exclusion in all segments of everyday interpretation of material, the archive is a political and ideological institution that takes its place in the order of political power. This paper discusses the role of the archive as a place of preservation of “shared past and history” as an important part of national identity through the prism of institutional apparatuses or forms of knowledge/power (example of architecture) and technologies or manners of articulating and practising knowledge/power (example of everyday practice). The paper points to the role of archives in the (re)interpretation and (re)vision of shared memories, collective history and national identity on the examples of the Croatian State Archives and Archives of Yugoslavia, in the context of changes in the symbolic and political order (SFRY/Croatia). By constructing national memory and narratives of nationality through narratives of history and memory, and by constructing “truth” (knowledge) through exclusion and inclusion, archives (just like museums and libraries) have a role to play in “imagining” the community–nation. Or, according to the theory of performative identity (Foritier 2000), everyday practice that takes place in archives is an institutional identity practice that contributes to the unification and homogenisation of the community through a policy of interpretation by performing and producing (performative) memory (collective identity formation).