U O'Connorinom romanu Mudra krv, kao i u pripovijetki "Hram Svetog Duha", dijete-protagonista susreće se sa nekom tajnom života odraslih. Gotska fikcija, kako dokazujemo, uvijek podrazumijeva perspektivu nevinosti koja omogućava da priča ostane trajno nerazumljiva, fragmentirana, a time i zastrašujuća. Gotska narativna perspektiva se uspostavlja tek tamo gdje postoji neka netransparentnost, neki "mrtvi ugao", zagonetka u pogledu prirode svijeta i ljudi, nešto neodgonetljivo i mračno. Djetinjstvo je (u "Hramu Svetog Duha" u kojem anonimna djevojčica prisluškuje nejasan govor o "dvopolnoj nakazi" ili u Mudroj krvi u kojoj dječak Hazel Motes posmatra "zabranjeni prizor" u cirkusu) postalo mjesto nevine perspektive iz koje se može vidjeti nešto od tajni odraslih, neka još uvijek mračna i nejasna istina o stvarnom životu i svijetu, govor ili prizor posredovan kodovima opreznosti, odlomcima prijetećih riječi. U ovoj vrsti proze, dječji pogled "goticizuje" tajne odraslih. No, kod O'Connorove dešava se važan značenjski obrt: gotska "praznina" ostavljena nepotpunim razmijevanjem popunjava se, neočekivano, modelima biblijske sakralnosti. Ove promjene epistemičke perspektive (iz gotske "epistemičke anksioznosti" u biblijsko "otkrovenje") predstavljaju važnu osobenost proze Flannery O'Connor.

COBISS.RS-ID 8600856 3 Termin "spektralizacija" nije, naravno, naš izum. Ova se riječ ponekad može naći u različitim teorijskim evaluacijama gotske fikcije. Njena je upotreba, izgleda, postala nešto učestalija nakon Deridine (Derrida) poznate studije Spectres de Marx. U ovom radu tu riječ ipak koristimo u jednom sasvim generičkom smislu: da neki subjekat postaje, na neki način, sličan utvari ili duhu. Spectre upravo i znači "fantom", "duh", "utvara" i u tom smislu je naročito koristi Horas Volpol u prvom gotskom romanu Otrantski zamak.

No abstract

No abstract