The aim of the research was to study the correlation between school achievement and the degree of anxiety and characteristics of its structure among students attending extended and after-school day care. The RCMAS (Revised Children's Manifest Anxiety Scale), a scale that measures anxiety among the population aged 7-19, was applied. The sample consisted of 222 elementary school students from the 1st to the 4th grade attending extended and after-school day care programs. Principal components, Pearson's correlations, t-test and discriminative analysis were used for statistical analysis. The results are indicative of statistically significant differences in the level of anxiety between very good and excellent students. Students who achieve very good success exhibit significantly higher anxiety in relation to students with excellent achievement. Somatised anxiety and, to a lesser extent, social anxiety are dominant among them. Statistically significant differences on the side of very good students are expressed through forms of anxiety that reflect emotional instability, maladjustment, lack of social conformity, and anxiety caused by a variety of social situations. The somatic anxiety factor mostly contributes to the difference in anxiety characteristics.

S obzirom na sve prisutniji jaz između generacija dečjeg uzrasta i mladih, sa jedne strane, i starije populacije, sa druge strane, kroz ovaj rad će nastojati da se prikažu rezultati savremenih studija u našoj sredini koje se bave ovom problematikom, kao i da se daju pedagoške smernice od kojih treba polaziti u radu sa decom i mladima, kako bi se njihov odnos prema starima podigao na viši nivo. Pregledom savremene literature koja se bavi odnosom mladih prema staroj populaciji u našoj sredini, ali i direktnim uvidom u aktuelnu situaciju u društvu, uočava se negativan odnos mladih prema starima i starenju, u svim ključnim životnim područjima, kao što su porodica, vaspitanje, obrazovanje, rad i sl. Negovanje ispravnog odnosa prema starijima i podsticanje obostranog uvažavanja i poštovanja ključno je, kako za pravilan psihosocijalni razvoj dece i mladih i njihovu edukaciju i vaspitanje u željenom smeru, tako i za kvalitet života i psihičko blagostanje starije populacije. Glavni cilj rada predstavlja prikazivanje aktuelnog odnosa dece i mladih prema starijoj populaciji u našem društvu, putem nalaza različitih studija koje su se bavile ovim problemom u našoj sredini, pre svega, kako bi se podstaklo kreiranje odgovarajućih pedagoško-razvojnih programa, kojima bi se poboljšao kvalitet odnosa mladih prema starima, čime će se značajno doprineti edukaciji i vaspitanju generacija koje dolaze.

Innovations in teaching arose as a need to help traditional methods and means to achieve goals that have been set, but which traditional ways of working and behaving in teaching are not achievable, due to numerous changes in the modern world. The child of the modern world requires a different approach to work, complete individualization and commitment, with unlimited freedom. In these segments, traditional teaching makes serious mistakes, which is why innovative models are needed to improve it, such as project teaching. Project learning, as an innovative model in teaching, is the topic of this paper, through the description of its requirements, purpose, the role that the educator and the child have in it. The most important answer is how important project learning is in preschool education, when the foundations are laid for further work and development of children.

Sažetak Osobit je izazov i zadatak svih onih čiji je poziv odgojno-obrazovni rad UVODU cilju razvitka održivog društva i održive ljudske zajednice, djecu u prvim godinama života treba pripremati za aktivne članove održivog društva, za što je, kako navodi Cifrić (2012) nužno i permanentno održivo preoblikovanje. Tim više što ranu dob odlikuje nagli razvoja socijalnih i emocionalnih kapaciteta koji trebaju pripremiti i osposobiti djecu u smjeru samouvjerenosti, povjerljivosti, empatije, intelektualne radoznalosti, sposobnosti ovladavanja jezikom i drugim komunikacijskim vještinama. To, konkretno, znači očekivanje razvoja sljedećih sposobnosti kod djece:

U radu se razmatra teorijski konceptreformske promene kurikulumai odnos nacionalnog i školskog kurikuluma,te nova struktura školskogkurikuluma. Cilj rada je da predstavikoncept obrazovanja usmerenogna ishode i kompetencije, te na otvaranjeprostora za stvaralački radnastavnika i učitelja.Kvalitet u svetu smatra se najznačajnijimfenomenom našeg doba, sastalnim trendom njegovog poboljšanja.Reč je o novoj filozofiji življenja.Vreme koje je pred nama, posmatrajućisa aspekta obrazovanja,sve više karakteriše porast potrebaza što kvalitetnijim znanjem. Reformskipokret strukture novog kurikulumadonosi važne promene posebnou shvatanju važnosti kurikuluma.Proces kreiranja kurikuluma akcentpomera sa teorijskog modelovanjana plan prakse i konteksta – društvenazajednica, škola, razred, porodica.Reformska promena sa klasičnihnastavnih planova i programana kurikulum predstavlja premeštanjetežišta obrazovnog procesa sasadržaja na kompetencije i ishodeobrazovanja, te razvoj sistema evaluacijei samoevaluacije u obrazo-vanju i zasnivanje obrazovnih sadržajana obrazovnim oblastima.Predmet ovog rada je sagledavanjenove strukture plana i programa ukoncept evropskog kvalitetnog obrazovanja.Osnovni korak u prelaskukurikularnog koncepta obrazovanjazasnovanog na ishodima podrazumevadefinisanje ishoda obrazovanjaza znanja, umenja, stavove ivrednosti koje učenici treba da posedujunakon završetka određenognivoa obrazovanja, a nastavnikovafunkcija jeste u usmeravanju togprocesa.